PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Savršena prijateljica je ona koja u stvari nije savršena.
Imam kolegicu s kojom više-manje redovito popijem kavu. No uvijek pričamo o poslu ili nekim sporednim, nevažnim temama. Ona izbjegava teme kao što su novac, muž, djeca. Odnosno problemi s istima. Ne ispitujem i ne zabadam nos tamo gdje ne treba, možda je njoj lakše ako nitko ne zna s kakvim se problemima suočava. No time i mene ograničava. Kako da ja njoj pričam o svojim problemima ako ona izgleda kao da ih nema? Kako da ja u nju imam povjerenja ako ga ona nema prema meni? Kako da se tada ne osjećam još lošije jer, eto, nisam savršena, a ona jest? Dobro, znam i ja da nije, ali nikad mi neće postati bliska prijateljica.
Moje prijateljice su nesavršene i kao žene, i kao majke, i kao prijateljice. One koje ne žele vagati što mi mogu reći, koje se ne boje progovoriti o nekom problemu, koje će svojim iskustvom pomoći i drugome da se nosi sa svojim problemima.
Moje su prijateljice savršene zato što i ja s njima mogu biti nesavršena.

hmm..iskreno i ja sam takva..ne zato kaj špilam savršenu,već zato kaj ja ne bi sad baš pričala o nekim problemima..možda sam se upravo zato našla s nekim da se maknem od svega..da očistim glavu od toga nečega
ili možda nekih problema ni nema ili nisu tolko bitni..ili jednostavno takav sam tip..rješavam sve sama..
dakle nije nužnoda je osoba..neiskrena..jednostavno nije takva da priča..ok osim kad je stvarno frka:)))

slažem se, ne treba sve pričati svakome, ali ako želiš biti nečija bliska prijateljica,
onda ne "glumiš" savršenu....

pa očito, ti ona ne želi biti bliska prijateljica.

ne ne ne...ja tako i sa bliskim skroz bliskim..časna riječ...
jednostavno ima nas takvih...nije sad to sakrivanje..nego kaj ja znam..jednostavno nije vrijeme valjda da ja nekaj velim u vezi nečega..pa objavim na kraju kaj je bilo, kaj sam napravila i to je to..nismo svi isti

Srčeko :)) Ja ti isto spadam u skupinu onih koji s prijateljima pričaju o svemu, ali o obitelji svojoj vrrrrrrrrrrrrrlo rijetko. To mi je uvijek bilo preintimno za brbljanje. Moj kutak u kojem riješavam i tuge i radosti unutar doma. Ima nas različitih uistinu. :))

Vrbice, ona mene poziva i imam osjećaj da želi da budemo projateljice...
no možda se varam...

.... možda ne mogu , teško im je govoriti o svojim nesavršenostima .....

Dona, slažem se s tobom i sve ok...
naravno da se ovdje radi i o meni i o tome kako se ja tada osjećam,
a meni treba priča pa onda očekujem reciprocitet...
kao što kažeš, nismo svi isti :)

Purpurna, naravno da je intima nešto drugo...
ali recimo što ima loše u tome da se povjeri neki problem s djetetom...
kad su djeca mala, majke pričaju i što jedu i kako spavaju itd.
a kako djeca rastu ima onih koji skrivaju da je dijete još u pelenama(a ne bi kao trebalo biti)
ili da ima problema u učenju ili....
zar treba takve probleme skrivati umjesto da se uvidi da i drugi imaju probleme,
a onda se možda nađe i rješenje u čemu pomogne tuđe iskustvo...

Crna, znam da nije lako, uvijek se želimo prikazati boljima nego što jesmo...
a opet, pričamo o problemima s 5 kg viška, a o važnijim stvarima ne...

srce, možda joj trebaš samo da bi se ona osječala nadmočnije.
Dok se ne izjadate jedna drugoj niste prave prijateljice.
Moja prijateljica i ja poznajemo se 35 godine, 6 puta smo se pokumile, nikada se nismo
posvađale, i znamo sve jedna o drugoj, a nikada niti jedna to nije zloupotrijebila.
To je za mene pravo i iskreno prijateljstvo.

hm...ako sumnjaš..i ak ti je osjećaj da nekaj ne valja..onda pričekaj, uvjeri se..vidjet ćeš...osjećaj i dojam rijetko griješe
a prijateljstvo je rastezljiv pojam..pravo prijateljstvo izuzetno rijetko

Vrbice, upravo tako....
i zato mi ona ne može biti bliska prijateljica...

...kad zove na kavu i druženje ,,,onda joj zasigurno i trebaš . Reci joj , pitaj ... (npr. što nije dobro kod nje? reci da znaš , možda joj tako pomogneš da, priča o svom nesavršenstvu ?

Crna, naravno da ćemo i dalje piti kavu i družiti se, možda joj treba više vremena...

Iskreno prijateljstvo, gradi se godinama, ne možeš reći za nekoga koga malo poznaješ, da ti je iskrni prijatelj.
Slažem se da se prijateljstvo, - razlikuje.
Kad imaš prijateljicu, koja će usred noći doći do tebe, kad će te zagrliti iskreno, kad će te slušati danima ako treba, pokušati s tobom riješiti svoj ili njezin problem, kad vidiš iskren osmjeh na njenom licu, kad ti ponudi rame za plakanje, kad te upozori za ispadaš glupača, kad ti kaže da se užasava onog što si obukla, kad prenese dio tereta (tvojeg) na svoja leđa, kad ti kaže da ti je frizura užasna, kad te pohvali da si nešto dobro učinila, kad će ti čuvati leđa, kad bude tvoje oči u mraku, kad joj neće biti bitno koliko novaca imaš, onda znaš da imaš iskrenu prijateljicu i da te voli.

Vrbice, srećom imam jednu takvu i dvije-tri skoro takve...
i to je u stvari dovoljno.... :)

srce, nije ni dobro da ih imaš više.
Stani na toj brojci. Ako te zadovoljavaju ne gradi nova "iskrena" prijateljstva.

sa Sanjom sam kolegica i frendica. pričamo o svemu. privat se viđamo
s nekom drugom samo površno, tek toliko da čavrljamo, ako imamo vremena.

u frendovima tražim ono kaj nam je zajedničko. moje curke su međusobno toliko različite da se ponekad čudim kak smo spojene :)
rijetko kad pričam o svojim problemima. ne zato jer ne želim da nekaj doznaju kaj ne bi trebale nego jednostavno kad me stisne sranje prvo ga riješim, a onda si dam oduška kvocajući kak mi je bilo.
takva sam. oduvijek. i takvom me i prihvaćaju

zato, srce, ne znači da u prijateljstvu mora biti reciprocitet u otvaranja duše. važnije je koliko se ugodno s nekim osjećamo. pričamo li ili samo slušamo. sve ostalo je navažno

:)

Vrbice, hvala, mislim da ću te poslušati...

Mei, jasno je to meni....
samo imam osjećaj da "ona" treba i želi mene kao prijateljicu,
a ja joj to ne mogu biti jer smo toliko različite...

ima li ikaj kaj vam je zajedničko?

ima, posao npr...

ako ti je muž najnormalnija prosječna osoba s kojom komuniciraš- zašto bi trebali imati problema
ako imate normalno novaca za život- zašto bi trebali imati problema s novcem
ako su ti djeca bez ekscesa, svakodnevna događanja nisu problemi i zašto kukumakati??

Žena možebit jednostavno NEMA problema s navedenim kategorijama, ili su joj sitnički za neispričati, kad čuje tuđe velike.

to nije dovoljno

(ako i ima problema, žena je mudra. Najgore što joj se može dogoditi to je, da se njezini privatni problemi povlače kao uredski trač)

Pogni, znam da ima nekih problema...ne moraju to doslovno biti muž, novac ili djeca...
i naravno da mi ne treba pričati o njima...
ali ne može onda ni očekivati da joj budem bliska prijateljica
jer ja sa svojim prijateljicama pričam o problemima....

(trača se ne mora bojati, tako da dalje neću o tome...)

sve navedeno ide u prilog tome da ćemo i nadalje biti samo dobre kolegice,
ali ne i bliske prijateljice...

ja sam si na poslu sa svima dobra
(na iskrici baš i nisam)
ali malo tko je i ovdje i na poslu ikad čuo moje- probleme.
A svi ih imamo, neki ovakve, neki onakve.
I ne tako davno sam imala smrt u obitelji
i u užem krugu rodbine.
I sve te to lupi
i zarotira
al ne toliko da bih sa nepoznatima dijelila taj dio svoje intime.
I svi se sa svojim drugačije nosimo.
Možda meni lakše, jer ja dosta toga imam sa kim - podijeliti.

pogni, riječ je o iskrenoj i najboljoj prijateljici,
a ne o kolegama i poznanicima s posla,
ili sa iskrice.

Pogni, poštujem to i vjerujem da je tako - lakše kad imaš s kim podijeliti...
jer i ja svoje dijelim - s prijateljicama...

vidim da postoje u osnovi dva tipa - oni koji pričaju o svojim problemima (bliskim prijateljima)
i oni koji šute...žao mi je samo onih koji svoje probleme zatomljavaju,
a ponekad bi im tuđe iskustvo pomoglo da ih riješe...