DVIJE, TRI RIJEČI..

ovih sam dana jako puno razmišljala o jednom razgovoru koji sam vodila prije nekoliko godina s jednom divnom poznanicom.mnogo toga imamo sličnog u životu.bile smo jaaako zaljubljene u čovjeka svojih snova,mislile da se dogodio svemirski sudar svjetova i srodnih duša,izdržavale svoju ljubav nekoliko godina i za to vrijeme krvavo gradile teški posao,i na kraju ostale same,jedna zbog ljubavnice,a i druga zbog ljubavnice samo ne od krvi i mesa nego finog bijelog,ili smeđeg praha.
dugo,dugo nam je trebalo objema da shvatimo da možemo s djetetom same,da vrijedimo NEŠTO ....uspjele smo izgraditi kakav,takav život.
ono o čemu razmišljam intenzivno je jedan razgovor koji smo vodile na jednom profesionalnom seminaru,kada smo bile smještene u istoj sobi.dogodilo se da smo otvorile jedna drugoj dušu i pričale o intimi koja inače ostaje zatvorena samo za pijanke s najboljim prijateljicama.ja sam baš bila definitivno odlučila da nema smisla dalje gajiti nadu i takmičiti se sa ljepotom i doživljajem vrhunskog shuta,te je potekla priča o tome šta se događa poslije.tada su mi zvučale pomalo smiješno njene riječi kako je žalosno da rastavljena žena s djetetom dobiva uglavnom ponude od oženjenih muškaraca.iako sam tada još uvijek patila za onim što mi je predstavljao moj bivši muž,sada kada sam spremna za druge veze i željna kontakta sa suprotnim spolom,fascinira me istinitost njenih priča.u zadnju godinu dana imala sam tri ponude od oženjenih muškaraca.neke su fino upakirane u divljenje i brigu(ali kako protumačiti poruku -bilo mi je izuzetno zadovoljstvo vidjeti te i popiti kavu s tobom-jako lijepo mirišeš,koji je to fini miris?),a neki otvoreno napadački(sav sam tvrd čim čujem tvoj glas-tako bih želio da te cijelu noć ližem i grickam te tvoje male sisice).što je to s nama?zar izgledamo tako jadno da moramo osjetiti ushit čim se osoba drugog spola zainteresira za nas?zar smo toliko pogriješile da nemamo pravo na drugo nego mrvice tuđih propalih brakova?a oni i dalje sretno plove u istima i igraju se gradića paytona sa svojim ženicama(koje su vjerojatno sasvim obične žene kao i mi ,uljuljane u sigurnost institucije zvane brak).
možda sam malo pretjerala,ali jako sam razočarana.ali ne pristajem na ulogu ponizne ljubavnice,želim Muškarca-zar su oni stvarno samo mit?holivudska priča?sapunica?pa sex se može lako naći,ali nismo zato izašle iz brakova.
a možda je ona stara o muškarcima i zahodima stvarno istinita:ili su zauzeti ili su zasrani?
 

Istinita je.

ipak?

Znam po sebi :)

a di ti spadaš :)

U zadnju kategoriju :))

ohoh...ima ih koji nisu zasrani, a nisu ni zauzeti...

ponekad su te spoznaje vrlo ,vrlo teške za nisit se s njima

ha,ha,ha,pa iskrenost na sceni :) :)

koja mašta,žene;dobre ste samo na jeziku,pričaš mi priču,samo naivne osobe vjeruju utakve gluposti i hvalisanje..