Ručkić krčkić

Koliko sam imala prilike primijetiti, a nisam imala baš sve moguće prilike ovog svijeta, muškarcima u pravilu ne smeta biti samo ovo ili samo ono: samo pametan, samo nogometaš, samo jebač, samo menadžer ili samo političar... naravno, pod uvjetom da u tom svojem "samo" dovoljno daleko doguraju. Ne mora to biti prva liga - solidna druga je čist OK. Tek trećerazredni se malo ipak uzvrpolje, a njih i drugi prozivaju: nisi dobar ljubavnik, nisi dobar muž, nisi dobar otac, ne zarađuješ dobro, nisi ništa stekao, a bogme ni u (pameti/nogometu/jebanju/biznisu/politici) nisi baš neka faca. Međutim, ako je bar drugorazredan, a prvorazredan pogotovo, svaki dodatak na osnovni "samo" je bonus, razlog dodatnom odobravanju i divljenju: Viš ti njega, ne samo što je izvrstan nogometaš, nego je i dobar muž i otac (ili jebač, biznismen, političar)...!

Neki dan sam ovdje ćaskala o svojoj šulkolegici, koja je jako pametna, a zahvaljujući toj pameti ima jako zanimljiv, prestižan i dobro plaćen posao (ne znam bi li ona sama izabrala "pamet" kao osnovu svojeg identiteta, ali ja - i mnogi drugi - ga tako određujemo). Naravno da je netko upitao (I to tko? Marta! Koja ni samoj sebi ne dopušta biti "samo" ovo ili ono): "A privatluk?" Muž + djeca, sa zadovoljstvom sam odgovorila. Eeeee, da nisam, ne bi moja šulkulegica ispala uspješna, ma, ni OK ne bi bila, ne bi bila ni prvoklasna, ni drugorazredna, nego "jadna"! Prevelika bi bila cijena njezinog uspjeha i odmah bi se reklo (vjerujem da ne bi marta): promašena žena! Što će joj sve to kad se nije ubračila, oplodila i umnožila? Možda bi joj donekle oprostili kad bi se tu prikvačila neka dodatna kvaliteta, npr. da je jako lijepa, ili jako osjećajna, da je imala nesretnu veliku ljubav ili da je plodnost izgubila u tragičnoj vožnji s nesmotrenim ljubavnikom, koji je tom zgodom i poginuo, a ona se u tom aspektu nikad više nije oporavila.

Meni je pamet uvijek bila važna: volim pametovati i sviđaju mi se pametni ljudi. Kod muškaraca je određena vrst pameti - nažalost, baš ona nepraktična, više teorijske naravi - osnovni preduvjet da ih uopće primijetim. Možda zato jer sam svojeg agresivnog oca smatrala budalom, to mi je bilo lakše nego misliti da je u cjelini loš čovjek... I zato sam vjerovala, ah, da je bar trunčicu pametniji, ne bi on ovako. Pa je pamet postala preduvjet za sve druge muškarce u mojem životu.

Ali, ne samo ta nepragmatična pamet (koja uglavnom ne zarađuje osobito, ne popravlja po kući i ne gradi blistave karijere koje donose svima jasan društveni prestiž), nego i uviđanje, prihvaćanje i poštivanje moje pameti (kakva god ona bila, a uglavnom je nešto raznovrsnija od njihove). Ima takvih! Našla ih ja nekoliko u ovih pola stoljeća svojeg života, a bogme sa svakim provela i ponešto godinica. I svaki od njih je redovito očekivao da oglupavim onog trena kad podijelimo stol i postelju: odjednom presahnu pametni razgovori, a nahrupe prigovori što se i ON mora baviti banalnostima kao što je npr. zbrinjavanje smeća, odlaganje vlastite odjeće i obuće te njihovo pranje i njega i tsl. Ispada da pametna mogu biti selektivno, u društvu. I doma mogu biti pametna, kad malo love treba rastegnuti na puno želja. Mogu biti pametna i kad se divim njegovoj pameti. Ali, kao što mi reče jedan od tih pametnjakovića kad smo se rastajali "Mogu si ja naći drugu! Možda neće biti pametna kao ti, ali sigurno će mi bolje služiti!" A onda me pitao jel bi se mogli nastaviti ševiti i nakon raskida... E, izgleda da nije bio siguran da će naći jednako dobru u toj djelatnosti, a TO je cijenio. Ja baš i ne. Šteta! Tek sad učim cijeniti postignuća koja su mi laka.

I tak je moja najbolja veza s pametnim muškarcem bila ona u kojoj je svatko imao svoj stan, svoj stol, svoj kredit i svoje prioritete; od kojih je JEDAN bio da se viđamo. Ali, i ta se na koncu rasturila zbog gluposti... Koja je uvijek jača od svake vrste pameti.

Nadam se da postoje žene koje mogu biti "samo" nešto: samo lijepe, ili samo dobre ljubavnice, ili samo dobre majke, ili samo pametne, i pri tome sretne i uvažavane. Ja ne poznajem dobro niti jednu takvu. Zato jer sve koje su "samo" nešto od toga i sama smatram, najblaže rečeno, ograničenima.

Je li to pravedno?

eto,reklo bi se da si ti izvrsno ograničena

Viš, nikad ne znaš što će muškadija na tebi zapaziti.

omično zapažaju svoje nedostatke
a to su:
-
-
-
--
-
-

Ja primjećujem potpunu nesadržajnost tvojih komentara.

čitaj između redova
joj VI pametnjakovići

Nije mi zanimljivo. Ako želiš ostati ovdje, pobudi moje zanimanje... ako ne, zabavi se s nekim tko cijeni tvoje ispraznosti.

pravedno.

vega, pa znaš odgovor na pitanje što muškarcu treba: dobra domaćica, dobra kurva, dobra prijateljica, dobra tješiteljica i ako je pametna onda mu je to sve u jednoj, a ako nije, a jebga, brojiš do koliko ti treba...

OK, Anerak, glas zabilježen... Idemo dalje!

Stari moj, a zašto bi muškarac sve to ZASLUŽIVAO? Mislim, nije da nas izdržavate, branite od zvjeradi, nemani i neprijatelja, grijete po zimi i hladite ljeti, a pride mazite do ekstaze... ZAŠTO bi se žena toliko potrudila?

Nisam nigdje tvrdio da muškarac to zaslužuje, samo sam tvrdio da mu to treba, a jebga, ne dodavaj mojim mislima besmisao!

Pametni muškarci nisu dobar materijal za vezu
nedavno je neko pisao na blogu
pravilo vrijedi i za žene

A gle, stari moj, svoje potrebe svi mi uvijek namirujemo uz određenu cijenu; što su potrebe veće, toliko su i skuplje. Dakle, sad te konkretno pitam: što si spreman dati da bi dobio nešto ili sve od nabrojanog?

Yitd, ajmo definirati: za KAKVU vezu?

svih svojih 115 kg žive vage, sa svim svojim vrlinama i manama, a ima i jednih i drugih na pretek, samo treba naći kojoj će se sve to dopasti a istovremeno da se i ona meni dopadne, izgleda kao nemoguća misija, biti će da ipak nisam za monogamnu vezu, imam više potreba...

muškarci se ( uglavnom ) boje pametnih, uspješnih , obrazovanih ,samosvjesnih, jakih žena..rijetki su oni koji im mogu parirati, pa biraju ( uglavnom) fine ženice,loše ljubavnice,dobre domaćice..no svijet je dovoljno veliki i sigurna sam da svatko za sebe može naći ono što mu paše i kad mu paše ..:)...u prijevodu : ja još nisam nadu izgubila :))

Monogamna veza je OK ako obje strane podjednako pridonose zajedničkom životu, svatko na svoj način. Dakle, dok su muškarci imali OBAVEZU skrbiti za fizičku sigurnost svoje žene i djece, za njihovu prehranu, zalihe, zabavu i obrazovanje djece, a seksualnu namirenost žena, bilo je razumljivo da žene uzvraćaju održavanjem kuće i domaćinstva, racionalnom raspodjelom dobara i zaliha, svakodnevnom brigom za nejačad i seksualnom namirbom muža.

Sad kad kravu moš kupiti zaklanu i istranširanu u dućanu, za novce koje si sama zaradila, i odnijeti je u dom koji ne brani muško, nego brava ili alarmni uređaj, kad hraniš, oblačiš i obrazuješ djecu uz krajnje nepouzdan i/ili neredovit doprinos njihovog oca, za orgazam zbilja nije vrijedno preuzeti TOLIKO obaveza. A ima i drugih, pouzdanijih i jeftinijih načina.

Krhko je znanje, ne boje se oni naše PAMETI, nego toga da ćemo pametno odlučiti što im ide, a što ne... Tj. da nećemo pristati na lošu vezu, lošu po sebe, a komotnu za njih. Jer ima ih koje će im "bolje služiti". Ima. O tome nema dvojbe.

Dvojba je samo u tome ZAŠTO se pametne žene žderu i omalovažavaju kad postupaju PAMETNO?

Multitasking - sposobnosti žene su razvile. Iz nužde, želje, potrebe. To je stvarno generalno tako. Neki muškarci jesu. Molim ostatak da se razvije. Idu stoljeća, što vam je? Dan, Vega...

odgoj..utjecaj crkve..obrasci ponaša ja iz kojih je teško izaći ( uglavnom jer ih ne osvijestimo )sve to utječe na naše nedovoljno postavljanje granica ..na naše "služenje drugima"..povlačenje...
uf..
kako je dobro kad progledaš ...))..neprocjenjivo...
:)

Bok, svima, još jednom nekima... Poručah. Ufff, al sam se namučila. Zna li netko lak način za filetiranje ribe?

Mirelina, i iz ovog tvojeg komentara vidljivo je sljedeće (a potvrđuju i neke knjige koje sam čitala, ali sad se ne sjećam točnih naslova): ljudski mozak još uvijek radi na frekvencijama od prije 10.000 godina. Je, i onda su žene multitaskale (skupljale bobice, vukući za sobom po nekoliko djece raznih uzrasta, pričajući s prijama, procjenjujući koja je bobica za što dobra ili je li uopće dobra ili otrovna). Muškarci su već tada imali specijalizacije: tragač, strijelac, snagator... I ta specijalizacija im je bila dovoljna da se uklope u lov i napad/obranu svojih i svoga.

U smislu materijalne infrastrukture za tzv. VEZU, tj. trajnu povezanost muškarca i žene, najpravedniji je HAREM: muškarac smije oženiti onoliko žena za koje se može brinuti i koje može jebucnuti tak da budu zadovoljne. Ako nisu zadovoljne jednim ili drugim, Kuran dopušta razvod. Uz vraćanje miraza!

Međutim, danas je sve drugačije. Ono što nazivamo "vezom" u cca 50% slučajeva nije trajno i nije veza, nego privremena poveznica. Dakle, po mojem, treba redefinirati pojam "veze". I to pametno.

A što se tiče pametnih muškaraca, prirodno je da su loš materijal za onakvu vezu kakvoj bi težila pametna žena:

Prije svega, pametan muškarac obično želi ženu koja je dovoljno pametna da uvidi i cijeni njegovu pamet. A prepametan je da bi pristao na njene uvjete za vezu (tj. naprezanje glede i u svezi materijalnih dobara, djece, emocija i td.), koje pak ne može osporiti, jerbo je dovoljno pametan da uvidi njihovu opravdanost. A ima TOLIKO glupih! I jednostavnih! I nezahtjevnih! I jebežljivih! Koje su sretne i presretne što ih je uopće počastio svojim gotovanstvom, uz toliku pamet u glavi, za koju znaju jer im je sam rekao ili su je drugi primijetili.

Eh, vidim da je nerealizirana udavača s magisterijem uprostila i preuzela temu... Dakle, ja mogu mirne duše na zasluženi popodnevni počinak. Ugodno poslijepodne svima želim i onakve veze kakve nam odgovaraju! :-))

Dvojba je samo u tome ZAŠTO se pametne žene žderu i omalovažavaju kad postupaju PAMETNO?

Autor: vegavega8 | 18.08.2012. u 15:38 | opcije


odgoj, socijalizija, možda i potreba odobravanja okoline, seksizam u svakoj pori društva u kojem se kreće, osjećaj poraza zbog prvotne odluke (biti u vezi), biti izvan okvira koje postavlja društvo nije nimalo lako i pametnoj ženi postavljene su prečke daleko više nego drugim ženama koje ne izlaze iz okvira..

ne bih koristila termin pametna žena, jer ne mogu reći da žena koja odluči biti žena prema standardima pametnih ili manje pametnih muškaraca nije pametna, ili čak mudra. Kao što si i sama navela, riječ je o razmjeni. Ja tebi , ti meni. Sve ovisi o tome s koliko si i čime zadovoljna i koliko si za to zadovoljstvo spremna pružiti. Neke žene vezom smatraju obostranu strast. Neke međusobnu razmjenu dobara, pa ako i nema strasti, snalaze je negdje drugdje. Takve nemaju problem s podjelom bračne stečevine, problem krivnje emotivnih teškoća svoje djece koja bi te probleme imale ovak ionak, problem napredovanja (ako su se" dobro udale"). Uglavnom, ne zamaraju se. Drže obitelj na okupu u zadanim okvirima. Odrađuju za svog muškarca sve što ovaj traži u zamjenu za taj okvir i pripadnost konvencionali koja nas okružuje. Emotivne i seksualne potrebe namiruje izvan tih okvira. I zadovolljne. I sretne. I muž sretan. I deca.
I nemaju grižnju savjest za svoje odlukei. Apsolutno su svjesne da veza nisu one, nego su osoba. Da je obitelj takva kakva je i da ju ne mogu mijenjati, ali se ne odriču sebe, nit svojih emotivnih potreba. Masa veza (bračnih ili ne bračnih) funkcionira na taj način. I ja ne mogu reći da su te žene manje pametne od onih koje veze raskidaju jer ne pristaju na nejednakost participiranja u građenju.

i da..
muškarci su takvi kakvi su jer ih je tako odgojila mama..obrazac su pokupili u zajednici zvanoj obitelj..a ako nisu imali obrazac, odgajala ih je okolina..da bi se socijalizirali i osjećali muškarcima, prihvatili su obrazac..naišli na odobravanja i sve 5.

imam sina. i bez obzira koliko se do puberteta trudila odgajati ..pubertet je donesel ono kaj sam do tog doba pokušavala ucijepiti..jednostavno ne funkcionira..
potreba muškarca da bude više od samo menađera, nogometaša, znanstvenika.., mehaničara, muškarca, javit će se samo u slučaju promjene -hata..

do tog doba..to je na stendbaju..