Ručkić krčkić

"Niste na moru?" začuh danas, dvaput zaredom. "Niste ni bili???" Još veće čuđenje. "Pa, imate još tjedan dana, hajde, sad vam je zadnji čas", dodaje jedan od te dvojice.

Iz ovoga zaključujem da Rvati još uvijek ne znaju što je stvarno loš standard. Inače se ne bi ovoliko čudili. Jerbo u jednoj zemlji u kojoj registrirana nezaposlenost iznosi 17,3 % (prema HZZ-u), u kojoj 80% stanovništva smatra da će nezaposlenost još i rasti (prema Jutarnjem), u kojoj svi suvremenost doživljavaju kao kriznu, a krizi ne naslućuju skori kraj (po mojoj procjeni), zar je uistinu toliko čudno da netko osrednjih primanja NIJE otišao na more?

I malo mi je dokuferilo obrazlagati da s tim mojim osrednjim primanjima nije moguće promijeniti sve električne i vodovodne instalacije u stanu izgrađenom 1927. godine, a pride dobro jesti, priuštiti si tu i tamo neku knjigu koja nije iz knjižnice ili neku atraktivnu krpicu, kupovati cucku lijek za 500 kuna, hraniti njega, mačku i 2 papige premium hranom, uredno plaćati režije i otplaćivati kredit - a sve mi je to važno - i još odvesti dupe na more. Pa sve da me netko ugosti za badave. NIKAD nije za badave - uvijek osjećaš neku obavezu, uvijek hoćeš pridonijeti i uvijek te to lupi po džepu, a zapraf ne znaš jesi li dala ono što treba...

OK, ajmo zamisliti da me netko ugosti ali baš za badave - bez ijedne lipe mojeg doprinosa. Treba stići do mora. Nemam auta, imam cucka od 20 kg, što će reći - ne primaju ga u javni prijevoz, osim u vlak. Dakle, trebao bi me ugostiti netko tko je spreman ugostiti i cucka, a nalazi se u nekom mjestu na moru do kojeg dopire HŽ. Mjesto, naravno, treba biti nadomak mora, jako nadomak, jer moj cucak nema kondicije dugo hodati, a auta, kao što rekoh, nemamo. Ako ga ostavim samoga u nepoznatom okolišu, ne jamčim poslušnost, niti tišinu. Ah, da, zašto cucak mora biti sa mnom? Jer grize nepoznate ako ga žele dodirnuti, a to je neizbježno kad mu se stavlja povodnik. Dakle, hotel za pse ili unajmljeni šetači ne dolaze u obzir, a onih dvoje-troje koji bi ga mogli šetati dok me nema nemam obraza ujarmiti s tri šetnje dnevno. Ipak je to prevelika obaveza, previše traženja samo za to da moje dupe vidi puta.

Dakle, ne idem na more. I nemam love. I nije me sram zbog toga. OK?

(Ali da sam zavidna onima koji idu, koji jesu, ili su bili - jesam! OK?)

Pravo na more imaju svi. Tob' trebalo i u Ustav i u preambulu.

Ajmo ga etažirati. Tak da svatko ima svoju česticu u gruntovnici. Meni ona do koje vozi vlak.

iz prve (a bome i iz druge) ruke svjedočim da more i nije baš nešto

bez veze

Ma ne svoje, nego svačije. Men je dovoljno samo onoliko koliko se ispružim. Po pučini.

nisam ni ja bila, i to od kad sam kupila auto na kredit... pa što onda.... opće mi to nije bed. al svake godine objašnjavt u firmi zakaj bi ja godišnji u tom nekom periodu a nejdem na more.... ko da je more obaveza, a ja koja nejdem, osoba drugog reda .... i ko je menia kriv kaj nemam viksu ili vlastiti apartman.
al nikog i nije briga niti kome moram objašnjavati... al svi radi znali zašto i kakoa to.
a ja fino uredim stan .... ugradim dodatni radijator ..... obnovim boju .... napravim garderobu .... i sve to za manje novaca od mora, al ossjećam i veće zadovoljstvo i gušt ;-))))))

čovjek ili žena svejedno, se ne može niti ugrijati kako treba

taman sunce uprži, i gle sad,
svi u vodu na hlađenje. džaba mu trud, suncu.
može ono pržiti koliko hoće, kad ga more uvijek zajebe.

eto, ja na primjer nikada nebi išao na more.
samo me teška sila natjerala da budem na moru.

protiv sile se ne može. šuti i trpi, nema druge.

Krelec, ti čkomi, eno te na slici!

Svileni, pa i meni dosta mala čestica, jedino kaj mene ima, a jebga, vele ljudi, što više dobroga, a ja nisam cicija...

Bell, kužimo se. Bilo je vrijeme kad sam si mogla priuštiti kupovinu apartmana na moru, a onda mi je frend prikazao troškove održavanja, troškove putovanja i tsl. i ispalo je da za te novce mogu doživotno ljetovati u hotelu. Hm. Jebga, kad novci nikad nisu tak ravnomjerno raspoređeni kao novčane obaveze :-((

jebiga, samo velim kako je, nije more nešto i fertik.
pogotovo ako je mirno i kristalno čisto. bez veze je to, kažem ti

znam da je možda čudno, ali kome vjerovati ako ne meni,
pa ipak sam stariji čovjek, a i ozbiljan

Krelec, jel do tebe vozi vlak? Da ja to dođem osobno provjeriti. A šaponja će biti svjedok.

Otišli moji sugovornici... ah, tko mi je kriv kad kuham i blogam! A jelo zamalo zagorjelo. Zapravo, malo i jest, ali to bi moglo ispast čisto fino.

Danas eksperimentiram: kupila sam zbilja veliki patliđan, preko kile. I onda smišljala što ću s njim. Niš kompliciranoga, jer mi se ne da, po mogućnosti bez paljenja pećnice. Ima recepata ko u priči, ali svi bi neke namirnice koje nemam, a bogme ne idem sad van na vrućinu da ih nabavim.

Onu foru punjen sam sobom i šalšom sam s prezirom otfrknula. Doduše, svidio mi se neki recept s bešamelom, ali taj hoće brdo krušnim mrvica, prema kojima sam skeptična i nikad ih ne koristim (samo se nacicaju ulja i onda sjede u želucu dok ih ne rastvoriš).

*krušniH

E, a onda sam spojila dva recepta, jedan moj, drugi modificiran tuđi. Taj tuđi je zapravo filanje crvenih paprika feta sirom i vrhnjem, ali i taj sam doradila - nije samo feta sir, nego i mozzarela, pa dodam i češnjaka, a kako bosiljka imam više nego peršuna (moj vlastiti, prozorski), stavljam bosiljak. Zapravo, u originalnom receptu i nema peršuna, a kamoli bosiljka. Samo feta sir, smrvljen, i kiselo vrhnje s jajetom. Bezveze!

Usput, taj recept je izvrstan S BILO KOJOM VRSTOM paprike - probala sam s baburama, s onim skupim zelenima, crvenima i žutima, s rogama... sa svakom je mljac.

Dakle, odustala sam od nepaljenja pećnice (10-ak minuta je tak i tak dovoljno) i odlučila lijepo polovicu svog mega-patliđana prepržiti na grill tavi, zatim preliti svojim sirevima, vrhnjem, češnjakom i bosiljkom i kratko zapeći u pećnici. Kak mi balancan nije zamisliv bez maslinjaka, prvo sam prepržene fete malo premazala maslinovim uljem.

Rezultat samo što nije. Dakle, nema me do daljnjega :-))

soraja, moral sam se ići baciti u more.
mamumu morsku al je na mjestima duboko. nikako do dna.
vlak postoji do perkovića, a onda se presjeda.
zvuči komplicirano, a u stvari nije.
ukoliko kreneš danas oko četiriipetnaest, ovdje si za nekih osamdesetčetiriipo sata.

Ne bum danas krenula, ali sutra bih mogla. Ili prekosutra. U stvari, nije meni ni tak velka frka, prva radna obaveza mi je tek 29.

jbš more...slano i nije ni za popiti,a sunce prži kao i u ZG..
imaš pravo,bacanje love koje ionako nema.
samo,puno je susjeda s istoka,pa se pitam da li
je kod njih standard veći ili oni nemaju tih briga?
pozdrav:)

Ah, da, grozno je to more, al što ćemo, valja se žrtvovati iz patriotske dužnosti, bar toliko da istočnjaci ne bi bili brojniji... Usput, koliko čujem, hrvatsko more je neusporedivo jeftinije ako se ljetovanje organizira istočnije.

A glede mojeg kulinarskog eksperimenta, mogu reći da je uspio, ali da će biti potrebne neke preinake: prije svega, patliđan je blažeg okusa nego paprika, zato ga treba rezati na deblje fete (bar 2 cm) ili napraviti manje preljeva, u koji, pak, treba staviti više češnjaka i malo ga posoliti (inače se ne soli, jer je feta slana po sebi). Mislim da ću ubuduće stavljati i više mozzarele, tak da se lijepo zapeče. Ali, sve u svemu, ja polizala tanjur, a ostalo je malo i za večeru :-))

Važna napomena: radila sam POLA patliđana, dakle, oko 1/2 kile. Ostatak ću navečer ispeći s paprikama i napraviti salatu. Mljac!