Ručkić krčkić

Nisam čitala knjigu, gledala sam film. Nije mi se svidio, ali naslov mi se sviđa - ima nečeg u tom procesu.

Ja sam na početku: ispekla sam jabuke u šlafroku. Ove na slici nisu moje, moje su nepravilnijeg oblika, imala sam idared jabuke, a te se mrve... Svejedno, imam ih cijelu zdjelu i mislim da su fine. Nisam još probala, nek se malo prohlade.



Da. Kad se izmučiš, tijelo je gladno užitka. Jednostavnog, uvijek pri ruci. Muškarci to nisu, čak ni usputni, čak ni oni dražesno usputni, koji te s puno simpatije obore s nogu i onda put pod noge. Bez zamjeranja, bez tuge. Ali bude tužno, ako si već tužna. Podsjeti te da trebaš još. A nema. Možda uopće nema više. A ni ti nemaš: možeš samo uzimati.

Ne znam moliti. Vjerujem u moć veselja kad nađem djetelinu s četiri lista, zato ih tražim, i nađem, i spremim, i veselim se kad mi iskliznu iz knjige ili planera troškova. I dimnjačari su mi OK, uvijek se primim za puce ili kopču grudnjaka, ako nemam dugmadi. Poznajem ih sve u svojem kvartu, i oni mene, veselo me pitaju "Novci ili ljubav?", a ja odgovaram "Novci, novci!", iako bih ljubav. Za koju još nije vrijeme. Jer je nemam. Mogu samo uzeti.

Mogu voljeti samo one koji daju bez računice, bez raskosuravanja. Volim Rujankicu. Volim svaki nesebično odmaknut dio sebe koji nam ovdje daje, vidim je kako ga gleda, razmatra, puhne u njega, malo ga uglanca, i onda stavi ovamo. S poštovanjem; opraštanjem; oproštajno.

Piše baš onako kako ja mislim da treba pisati, uvijek treba pisati, osobito na blogu: osobno. Proživljeno. Promišljeno. Kako jest. U njenoj priči. Pričama.

Ja bih ih drukčije ispričala da su moje. I zato ih nakratko prisvojim i ispričam drugačije. U sebi. Za sebe. Pa postanu I moje. Dijelimo ih kao kruh s malo soli.

Bez moljakanja, bez nutkanja.

A dobre su i jabuke u šlafroku. Upravo svratio susjed, probao, kaže - baš su onakve kakve trebaju biti. Starinske. Iz djetinjstva. Jednostavne. A friške.

Pomozi.
To su jabuke u smjesi za uštipke?

I knjigu ti imam doma ako hoćeš.nije baš..
Naslov je najbolji.

Smjesi za palačinke, ali gušćoj. Ja dodam i malo alkohola (onu vodku od ročkasa danas), onda se manje nacicaju ulja.

Tnx.

Nećem knjigu. Film sam preživjela samo zato jer je jako lijepo sniman, ali sadržaj - bljak!

:)

Eh, da - palačinke uvijek radim s mineralnom, ali u ovo tijesto ipak ide mlijeko. Malo mlijeka, dosta je onaj mini-tetrapak sa slamčicom.

Rujna je odlična.Kajeje.

hm....ovo bi i ja jela da mi se donese. sad ću ipak probat Martin jogurt s jagodama i poli salamu. ne grije kuhinju :-)

Opasno je jedino kaj naslika priču.
Ne objašnjava.
Odmah joj poželim uvalit kakav mudar savjet.

Je. Nema tu namještanja za publikum: uzme, pogleda, stavi na stol. Tj. blog. Bez prenemaganja, glumatanja "sreće", "romantike" ili "oštroumlja". Baš ju volim!

Naravno, i tebe, marta, volim, ali drugačije :-)))))))

Ili uletit umjesto nje u zadnjih pola sata.

Oooo, mirelina, ako si blizu centra, svrati, stvarno sam ih puno ispekla.

:)

Pa to je to, to zajedničko lomljenje kruha, marta. Pa si posoliš kak tebi paše.

Mirelina, kod mene ti nije vruće, 26 celzijevaca u kuhinji, unatoč pečenju.

kajaznam..

nisam blizu centra, naginjem jugu, ali idem sutra da me jedna centrira. bem ti umjetnički badminton bez kondicije :-) al fala :-)

Mmmmmm, sad sam ih probala - ma ja sam majstorica od jabuka u šlafroku!

Mirelina, čist sumnjam da budu doživjele sutrašnji dan.

daj, daj, sam navlači.....okrutan je taj blog!

Marta, iskustvo je jedno, pisanje iskustva drugo. Rujankica dobro PIŠE zato jer te uspijeva uvući u svoje iskustvo. A o iskustvu moš misliti što god te volja; međutim, zato što DOBRO PIŠE, čini ti se da ga možeš/trebaš mijenjati.

Kako god, možda se može reći da bi Rujankica mogla i bolje živjeti; ali teško da bi mogla/trebala bolje pisati.

zato ja tebe volim:)
U sekundi dobijem misao do koje bih putovalaa..

Zdebljat ćeš se od lijenosti. A ja sad idem malo njupnuti. Jer JA TO ZASLUŽUJEM ;-))

cmok.