Ručkić krčkić

Danas sam otkrila spermiogram svojeg oca: u jednom kubnom centimetru imao je 27 milijuna spermija, od kojih je 50% bilo dobro pokretno. Analiza je učinjena 23. svibnja 1960. godine. A ja sam rođena 1. siječnja 1961. godine. Nakon osam - ne sedam! - mjeseci majčine trudnoće. Čudno! Zašto ovaj spermiogram?

Priča koju su meni ispričali bila je da sam začeta u Daruvarskim toplicama, gdje se majka liječila od plodnosti narušene policističnim jajnicima i djelomice uklonjenim jajovodom. Navodno je stari isposlovao jednokrevetnu sobu u prizemlju i redovito je pohađao. Ondje su i bacali novčić u fontanu za spol djeteta: ona je htjela sina, on kćer.

U nalazu spermiograma nečitko piše: "Žena u ??? mjerenje temp. u 5.30 (tri mjeseca)". Nije valjda stara već bila trudna kad su počeli raditi na tome? Ili je nešto muljala? Ona njemu? A meni oboje?

Priča za mene dalje ide ovako: oboje su jako željeli dijete. Majka je u prvom braku zatrudnjela, ali je imala spontani (što je, po svemu sudeći, prilično kasno obznanila liječnicima pa me zamalo ubio negativni Rh faktor), a otac je otkrio da ga je prva žena varala: kad je rekla da želi i može imati djecu (nije htjela i nije mogla) i kad se poševila sa zajedničkim prijateljem. Po svemu sudeći, ocu je bilo više stalo do toga da dobije dijete nego ženu, jer je moju majku oženio tek s trbuhom do zuba, štoćereć, kad je bio gotovo sasvim siguran da neće pobaciti (pričala je ona s prilično gorčine u glasu).

Bila sam, dakle, ono što psiholozi nazivaju "anđeosko dijete", tj. dijete koje će im osmisliti život i suživot. Prilično teška zadaća za tako krhko biće! Navalili su mi gadnu hipoteku: mojeg oca je odbacila majka koja je rano ostala udovica i brzo se preudala za udovca koji je već imao čopor vlastite djece - mojeg starog je uvalila djedu i baki, a kad su ovi umrli, kome je stigla. Stari je, naravno, zaključio da je kurvetina (doduše, s ponešto svetačkih odlika), a njegova prva žena je spoznaju o kurvanjskoj naravi žena još učvrstila. Ni moja stara mu nije bila sasvim uvjerljiva. Ali, zato sam tu bila JA, da iskupim sve kurve iz njegovog života, a i šire.

Stara je bila ponešto manje zahtjevna. Razočaravala sam je od svojeg prvog daha: em sam joj pokvarila novogodišnji tulum svojim rođenjem, koje je bilo mukotrpno i beskrajno dugo, em nisam bila sin. Kad su me prinijeli da me pogleda, rekla je (i to mi je sama ispričala, bestidno): "Toliko muke za TO?" Da sam bila sin, vjerojatno bih trebala iskupljivati djeda i ujaka, a ovako sam bila samo uzaludni ljubavni trud.

I tak, čisteći danas jednu očevu komodu (koja nije taknuta od njegove smrti prije 13 godina), otkrila sam mnoštvo bezvezarija: očito je volio upaljače i nikad niti jedan nije bacio. Čuvao je upute za korištenje svih mogućih kućanskih pomagala, koja su već odavno riknula. Volio se slikati, osobito u mlađim danima, a zauzimao je poze vrlo slične iskričarskima. Ladice prepune nekakvih tipli, spajalica, olovaka koje ne pišu, prašine, dugmadi, komadića žice, potrganih remenčića za satove, satova koji ne rade, osim jednog Darwila, koji još broji sekunde, ali po nekom idiosinkratičnom vremenu, nemreš bilivit... Sjećam se kad smo ga kupili u Trstu. Poništene štednje knjižice (e, jbga!), kuponi za benzin, zdravstvene knjižice, one stare, debele, masa znački, uglavnom s Titovim likom, raznorazne kovanice, sve bezvrijedne, i taj spermiogram.

I sad nešto drugo otkrivam: moji roditelji su željeli da budem sve ono što sami nisu bili - organizirana, sređena, uredna, poštena i sretna. A ja sam sama sebi smiješna zbog svih onih silnih godina grizodušja što nisam. Iako mislim da sam poštena, koliko to nesavršeno čeljade može biti; i sretna isto, koliko to ovakvo čeljade može biti. Eto, u nečemu su ipak uspjeli!

Muk i tajac. Šteta. Baš mi se priča o ovome.

Inače, nema sumnje da sam kći svojeg oca: osim što je fizička sličnost neosporiva, moje nepovjerljivi otac je proveo i utvrđivanje očinstva. Doduše, u ono vrijeme još nije bilo analize DNK, ali izgledi da sam kukavičje jaje su zanemarivi.

Mene sad kopka zašto stara nikad nije počistila tu komodu... Jest da je to paklenski posao, ali ona tak i tak nije imala drugoga. A nije bila posve nepokretna, sve do pred kraj.

takav odnos vjerojatno ponekad razveseli dijete

Ah, da, danas se navršava točno 4 mjeseca otkako je umrla.

Ej, bok, krel! :-))

Eh, moš misliti... Zato nemrem reći ništa sasvim određeno o sebi - sve je uvjetno i s obzirom na ;-))

bok

I sve si mislim, najsretnija ću biti pod stare dane - kad sve počistim, pospremim i zaboravim.

kao stara seljačina i ponekad ortodoks,
oduvijek sam mislio da prema klinkama
moram biti bezuvjetan

U ljubavi i prihvaćanju da.

bome ni danas, kad su ljudi, uprkos mojim sitničarenjima
i ponekad inzistiranju na besmislenom, još uvijek sam
prema njima bezuvjetan

Mislim da nam je odnos s roditeljima jedina šansa da budemo zaista bezuvjetno voljeni i prihvaćeni. Kivna sam što je ja nisam dobila! Ali, baka je donekle spasila stvar.

Krivo mi je i zato jer ja sama nikad nisam bila bezuvjetna. Fali mi to, kao nožni palac za ravnotežu.

u djetinjstvu sam samo roditeljske ljubavi imao
do u beskraj, materijalno smo oskudijevali.
nikad ne bih ništa mijenjao za tu ljubav.

Vjerujem. A ja bih sve dala za takvu ljubav.

Ali, za mene je kasno: to dobiješ od roditelja ili nikad. Ako ti netko drugi tvrdi da daje takvu, laže. Ili je bolestan. Jer to nije prirodno među ravnopravnima.

Ah, gle, danas je 22., a ne 23. Onda je mjesečnica majčine smrti sutra.

Gadno je baviti se stvarima umrlih. Ma, kužim ja zašto nije očistila komodu - bojala se što će naći. I ja sam NJENE stvari samo strpala u jednu kutiju, za jednom... koje možda nikad neće doći. Našla sam neke zapise... Uh, grozota! Počinju "Oduvijek sam željela zabilježiti neke svoje misli..." Ne bojim se ja toliko tih misli (a bojim ih se), koliko mi na ganglije udara kičeraj u koji su vjerojatno umotane.

mene baš i nisu odgajali po
suvremenim metodama, bilo je i po guzici, i za uši,
i lutnje s moje strane, ali taj osjećaj da te
roditelji stvarno bezuvjetno vole i podržavaju
briše sve tamnije strane odrastanja.

kad sam odrastao shvatio sam da sam ponekad i malo dobio,
u nekim sam stvarima bio nenadjebiv.

Ne bih rekla da su za odgoj presudne metode... Uostalom, one iz zadnje četvrtine 20. stoljeća baš i nisu ishodile nekim puno zdravijim ili sretnijim naraštajima. Presudno je ovo što pišeš, ta spoznaja da je roditeljima tvoja dobrobit zaista najvažnija, a da si im ti OK i sa svojim pizdarijama.

Nego, ajd ti meni reci, što misliš, zašto je moj stari radio taj spermiogram?

valjda iz nesigurnosti u sebe,
mnogi ljudi uvijek provjeravaju

ne kužim apriori nepovjerenje,
uvijek vjerujem, istina ponekad oprezno,
ali teško je uvijek biti nepovjerljiv

čovjeka na kraju ubije sumnja,
ne doslovce ali mu dobrano sjebe život

Nemreš ti to kužiti, nemaš povijest da bi kužio... A njemu je totalno sjebala život. Ja sam bila kolateralna žrtva. Imam sreće što je umro dok sam još bila relativno mlada.

samo što ja mislim da svaki odrastao čovjek (u glavi odrastao),
mora snaći snage biti odrastao

mrsko mi je ponavljati mantru, ali djeca su naša odgovornost.
nisu tražili da budu tu.

Trebalo bi biti tako, ali nije... Evo, kad gledam koje su fotke čuvali moji starci, sve su iz nekog uzrasta u kojem su zapeli, u kojem su se sami sebi sviđali, u kojem su mislili da će postići odraslost. A nisu.

Mene su prestali fotkati negdje nakon 3., 4. godine života. Do tada sam im se sviđala. A poslije bila teška. Jer nisam bila dovoljno odrasla za njihove djetinjarije.

snašla te smola kaj su se sparili,
ber je jedno od njih moglo biti drugačije

Drago mi je što nemam djece. Tko zna koliko bih im naudila! Mislim da sam i sama počela odrastati tek negdje oko 40. I još nisam odrasla. Ali, OK, pubertet mi je prošao ;-))

meni je opet krivo što nemam više od ovo troje djece.

Ne, nažalost, takvi uvijek traže sebi slične... Oni su se čak i jako potrudili izaći iz tog paklenog kruga, majka je bila iz građanske, umjetničke obitelji, otac porijeklom seljačina, ono, kasnije self-made man, mislim da su se oboje jako trsili početi ispočetka. Ali, bilo je preteško. Ja ih kužim. ZNAM koliko je teško; ZNAM koliko puta meni nije uspjelo.

A jebga, pa trebaš i djed biti! Sad je na curama. Jedna je počela, sad će i ostale :-))

ne priznajem trajne neuspjehe, neuspjeh može biti trenutan i privremen.

nisam niti rekao da bi sad klince, nego u dobro vrijeme

Sad si tražim udovca, mlađeg od mene, s troje-četvero malodobne djece. Tak da ih sve prijavim kod sebe i izbjegnem porez na višak kvadrata. A možda se i zavolimo, tko zna? :-))))))))))))))

neuspjeh je u većini slučajeva rezultat
neumjerenosti, realno odvagnuti
i skromniji ciljevi rijetko dovode do neuspjeha

varijanta b.
traži bogatoga i briga te koliki je porez

Gle, neuspjeh je ponekad trajan i kvit. Što ne znači da ne može prerasti u uspjeh neke druge vrste. Da su moji roditelji tako razmišljali, da su otpisali svoje roditelje i njihove neuspjehe, svašta dobroga je moglo biti. Ali nije. Za mene je to konačno i nepromjenjljivo. A ja se sad trebam baviti SVOJIM stvarima, svojim željama, svojim neuspjesima i uspjesima.

Viš, to ti je dobra ideja! Nisam naviknuta misliti tako... Ma, baš volim blog! Svašta korisnog naučiš!

uzalud je gubiti vrijeme na nepromjenjivo,
primiš to kao fakat, i vozi po svome

Sad je vrijeme da se pozabavim svojim ručkom. Da si ovdje, krelec, pozvala bih te, iako nemam ni liganja, ni hobotnice, ni ribe. Nego pureći odrezak sa senfom i sirom i salatu od patliđana i crvene pečene paprike. Što je isto fino. A jebga! Viš ti te naše neuspjehe: pršut, riba... A svejedno se veselimo :-))

a čuj, te značke, nadam se nisi još bacila, ja bi ih rado dobil, a samo da te utješim, kćerke su mi iste ja, ali jedna nema niti moju niti bivše žene krvnu grupu, rijetki presedan! Mene ne brine, baš je hercig!

Nepovjerenje razara.

I nema "dokaza" koji može ubiti crve u glavi.

Mislim da sam jednom pročitala kako istraživanja dokazuju da cca 15% nas nismo baš za istać potomčad svojih očeva;)

a štaš.

Ali nekak sam uvijek za onu:"neka djece"

Pa i onih 15%.
Nešti.

a zašto nije počistila ladicu?
Hah..
Tko zna.

Sad ih ti čistiš.I njezine i njegove.

Cmok.

Cmok.