Mic, mic...

Pitaju me jučer, kako je moguće biti čak 15 godina za redom, sretan, tako, kao što sam ja bila (ona neka tiha sreća, kad se pitaš, kako je moguće da si toliko sretan, mora da će se ipak nešto dogoditi, a ne dogodi se ništa), kad si netko jedva popabirči po koju godinicu i bila sam se spremila za nabrajanje...ali sam u procesu skužila, da je za sreću, Ljubav, najvažnija stvar
Ljubav, prema djeci, obitelji, muškarcu...

Već dugo nisam sretna...i pitam se, hoću li ikada više biti sretna...ali, ako i ne...kao što rekoh, ja sam svoju kvotu ispunila, sve ostalo bi bilo, trešnja na tortu

Koja tema za nedjelju u jutro...ali Blog ko Blog...ko' bolest, ne pita za vrijeme

...pod srećom ne podrazumijevam, temporary high,pa kad dođeš k sebi, splasneš...sreća je stanje s kojim ideš spavati i budiš se, i kad imaš problema, znaš da ćeš ih riješti u dvoje, imaš podršku...

...postoje ljudi, koji su dovoljni sami sebi i misle da su sretni, ali, tko sam ja, da ima kažem da nisu i kakva njihova sreća treba biti...jer sreća ima raznih

kaj nas dvije jutros imamo monolog:)))

...važno je da u sebi osjećaš da si sretan, i da ne može bolje (iako, uvijek može)...znači, sreća je u nama, kako percipiramo život, ali se bogami i moraju poklopiti neke zvijezde, inače si jedan od onih hyper tipova, koji se svim i svačim oduševljavaju

BiS, pa kad razgovaramo s najpametnijim ljudima :)))

cmokić:)))

odoh kuhati dok nije tako vruće:)))

mene ljubav redovito unesreći...

Moja definicija sreće:
Osjećaj tihog zadovoljstva, kojeg nisi svjestan svake minute života, ali kad racionalno promisliš, skužiš, fakat, ja sam jako sretan...
kad razmišljaš o budućim planovima u životu i misliš, pa to je krasno, jedva čekam...jedino te po koji put strese neki zlokobni osjećaj, pa jel moguće i dozvoljeno, nekažnjeno biti toliko sretan...
ali sam u razgovoru s mojom psihologicom, puno, puno kasnije saznala, da, da...imam pravo na sreću...svatko ima pravo na sreću...ali, i da si malo možemo pogurati sami tu neku našu srećicu...kao što se kaže, najčešće je svatko kovač svoje sreće, što je donekle točno

Slova, to nije ljubav, što te unesreći...unesreći te ono, što si mislio da je ljubav, a nije bila, tvoje vlastito razočaranje...ali traži i dalje...skoro svatko nađe, prije ili kasnije

moja definicija sreće: biti zdrav, raditi stvari koje voliš i u društvu osoba koje voliš,
ćovjeku zaista jako malo treba da bi bio sretan, no s godinama postajemo gramziviji:)))

Svatko ima svoju definiciju sreće, zato sam ja napisala Moja...:)))
...ako te biti zdrav, čini zadovoljnom, ispunjenom, voljenom...oda si sretna

yuicu osobno se ne smatram nesretno, dapače mislim da sam ipak i malo rođena pod sretnom zvijezdom:)))

...ali, mislim da je čak nebitno što radiš...bitan je osjećaj zadovoljstva, a taj kod mene pobuđuje Ljubav...naravno, ljubav prema svima, a najviše me inspirira Ljubav prema voljenoj osobi

mene inspiriraju klinci, njihov osmijeh mi puno govori:)))

...kad volim, postajem kreativna, poletna, maštovita...bolja...razumnija...volim kuhati, volim uređivati oko sebe, upuštam se u projekte, koje i završim (za razliku od inače)

i do sad u mojih 49 godina jedino od njih sam dobila pravu, nesebičnu i iskrenu ljubav:)))

..ja sam sretan kad ja hoću..!!

...klinci, to je samo jedan dio sreće...
doduše, ako te samo klici rade presretno u cijelom tvom biću, a sebe totalno negiraš, to je OK...
samnom to nije slučaj...
kod mene za sreću moraju biti popunjene skoro sve kućice, iako nisam svjesna toga da se popunjavaju, odjednom se slože...iako, naravno, cijeli život težim kompletiraju svih praznih mjesta...ali valjda, u 'nekim' godinama, se moraš zadovoljiti s manje...morala bih se, ali ne, ne zadovoljavam se, pa sam vjerovatno i zbog toga stalno nesretna...i zato uopće sumnjam, da je moguće, da ću ikada više biti sretna...

...inspiracija je jedno, ali sreća, o kojoj je Vega jučer pisala i ja danas, mislim da je nešto drugo...mene toliko stvari inspirira...ali, djeca su porasla, skoro ih niti ne vidim...znači da bih trebala izgubiti inspiraciju?
...ja obožavam svoju djecu, ali momentalno ne živim za njih, nikada više niti neću, živim sama za sebe, a taj mi je život bezvezan

...moja sreća je trajala od oko 1981. do oko 1985.

...čak imam točne godine moje najveće nesreće, tj. kad sam se osjećala jako jako nesretnom (valjda sam plaćala za godine sreće)

Maxi - Mirko, mogu ja željeti što hoću, ali, ako mi se stvari nisu poklopile - nema sreće za mene, ma koliko se trudila

hm...kod mene se kolo sreće stalno okreće....
niti sam u kontinuitetu sretna,a pogotovo ne nesretna...
nesretna sam u životu bila jako rijetko......ali bome i sretna baš
više je to ono....dok ide bez većih oscilacija zadovoljna sam....

...kad kažu da sreću čine male stvari, poluistinito, male stvari ipak idu uz neke malo veće, a kad ti ostanu samo one sitnice, one nisu dovoljne da se osjećaš ispunjen i zadovoljan kako bi htio, dok su djeca tu nemaš puno vremena razmišljati samo o sebi, sretan si zbog njih i to ti je dovoljno, kad odu, nastane praznina i tek onda postaneš svjestan da je ona uvijek postojala i šta sad...fale komadići, gdje ih naći?

Vega je to jučer napisala u svom blogu, pod nazivom Najbolje godine...ja sam to možda malo preokrenula, ali, meni su najbolje godine bile i najsretnije godine, tako da nisam fulala...

Naravno, najbolje godine, ne moraju neminovno biti i najsretnije godine, ali k vragu, da bi bile najbolje, moraš imati sreće :)))

hahah baš tako :)))

...mama zna najbolje :)))

sretni mogu biti trenutci.

zelje...zelje...zelje..., a upravo je u prirodi zelja da nas vode ka nezadovoljstvu.

Jučer smo pričali o dobrim periodima u životu, kojih može biti više, mogu potrajati ili kratko trajati, ili ih uoće ne biti...

đusika, bok.
Sretan je onaj koji i samo pomisli da je sretam. Svi mi imamo trenutke sreće. No mislim da i kad si najsretniji, grize te pomisao da to neće dugo trajati. Sami sebi, dakle stvarano nesreću. Zato što se bojimo da ju nismo zaslužili i da mora doći trenutak kad će nas ona jednostavno napustiti.
Zato je najbolje uživati u svakom trenutku sreće, jer nikad ne znaš, kad će se ona opet pojaviti iza ugla. A misim da sreća ovisi i o trenutnom raspoloženju. Kad imaš sve, opet ti nešto fali.

Vrb, ti si najbliže...a začudo, moj najbolji period u životu se poklapa s godinom mojeg vjenčanja za mog drugog muža, kojeg sam obožavala i ta velika sreća je, možeš zamisliti, postala srazmjerno nesretnim periodom, kad sam shvatila, kuda to vodi i kako će neminovno završiti, iako smo još godinama bili u braku...i onda su mi bile počele, ne dobre godine...
naravno, da mi nije samo ljubav muškarca važna...ali tada, u sreći, sve mi se bilo posložilo...poslije se sve bilo razložilo...kaže se da vrag sere na gomilu...ne znam jel' se baš ta izreka odnosi na ovo, ali sam si ja to tako nekako predstavila

:)
vrag sere na gomilu.

cijeli zivot je ispunjen zeljama i prohtjevima. zelimo odrasti, zavrsiti obrazovanje, stvoriti obitelj....konacno otici u penziju...
neostvarena zelja vodi ka nezadovoljstvu , ili cak osjecaju nesrece. ali cim se zelja ostvari, stvara se osjecaj, nije to to, i
bude se nove zelje.
pri tome zaboravimo zivjeti i traziti zadovoljstvo i srecu u nama samim.
stanje bez zelja, poznat pojam iz budizma je vrlo tesko ostvariti, ali se moze na tome raditi.
srecemo oko nas ponekad uzore: mogu nas kao primjer motivirati na razmisljanje starac i starica u skromnoj
brvari koji su po vlastitom uvjerenju cijeli zivot bili zadovoljnji i imali bezbroj sretnih trenutaka. razlog je jednostavan:
nisu vise zeljeli.

Mislim da svi osjećamo "sreću" na svoj način.
Kad realno promislim, najbolje mi je kad sam jednostavno zadovoljna.Sreća za mene=euforija.Srećom je uglavnom kratkotrajna:)

Malo me ponekad njupa pomisao da bih trebala imati nekakve čvrste planove.Tipa..za tri godine bum ovo, za pet ono..

Bome ih nemam.
Barem ne one koji uključuju mene.
Ali su zasad solidan drajver i planovi koji uključuju druge.Dizati klince, dizati klince, dizaaatii klinceee:)

Btw, Falabogu kaj ne postoji recept za sreću.Zamisli beda da zmiksaš sve po receptu i ne upali?

Imala sam i ja prije i poslije sretnijih perioda, ali ih ne računam po 'bolje', jer me u globalu nisu unaprijedili i nisu trajali duže vremena...tih malih srećica je bilo, da, ali ne tog osjećaja, pazi bogati, ja sam tak sretna, da to nije normalno

Nema recepta, jer ja uvijek radim na sreći, u najboljoj namjeri, ali je rezultat često suprotan...tako, kad se osvijestim i skužim, bogtemazo, pa ja sam sretna, to je nehotice, skoro sasvim

Ne volim misliti da nemre biti bolje:)
Iako je sigurno odličan osjećaj.Bravo.

Kapacitirani smo za sve.Pa i za doživljaj sreće.
ne znam bih li se ikad oporavila da dođem do maksimuma i onda mi netko uskrati The doživljaj.

Pa me usrećuje i sposobnost odmaka od sreće prevelike:)

postoji recepat - treba bit sretan sa malim..

eheej..pa di si nam ti?Mali:)

..i mene veseli tebe vidit..il tak nekak, kajaznam

Kajima?

niš... nego, jesi sretna.. nisam skužil

Još malo.Samo što nisam:)

dobro je tako, dobro