Vjetru
Znam ja što hoćeš,popodnevni vjetre!
Ti rado bi s lica otpuhno mi sjenu.
Al' ako je ona sa njime već srasla?
Ne ide to,vjetre,u jednom trenu!
Ja sam već dugo vremena tužan.
Na krizu mračnih misli sam propet.
Pusti me vjetre! S lišćem se igraj!
Pa ipak,dragi,navrati se opet!
D.C.
18.02.2005. u 11:32 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar