LJUBAV

Kiši,jesenski,naglo,jako,kratko,
Klizimo Mirogojem,
Pod kišobranom,mokro,glatko.
Tu gdje spavaju,vječno druge duše,
Gdje tijela se ljudska,
U rake zauvijek ruše.
Tu,na prste stani,jer ja sam viši,
Moj poljubac je ,
Od tišine tiši.
Tu su ljubavi zaspale ,velike i male,
Ovdje se naša rađa,
Ko sunce na istoku predgrađa.
Ne ,nije morbidno da se ovdje ljubi,
Ljubav uvijek pobjeđuje,
A ne da ovdje gubi.
A kad jednog dana,tu ostanu nam kosti,
Uz grob stat će drugi mladić,ljubeć nju,
Okrenut glavu i reći nam :Oprosti.

Kiši, jesenjski, naglo, jako, kratko,
Klizimo Mirogojem....i....
....Ne, nije morbidno da se ovdje ljubi....
Ljubiti se, voljeti, nije morbidno ni na kojem mjestu,
jer Ljubav je iznad svega, pa i iznad Smrti....

korala ,hvala Ti,ako ti se sviđa,i dobro kažeš da je ljubav iznad smrti,ali ponekad je jednostrana .samo za jednog od njih dvoje