TIŠINA

u vezi, braku, prijateljstvu, uvijek mi bilo bitno - možda najbitnije u životu. Dobar dio života bila možda glupo naivna, vjerujući
ljudima. Po prirodi oprezna, dobro procjenjivala ljude s kojima bila bliska i znala koliko im mogu vjerovati.
Tek davne 2oo4. u meni se nešto prelomilo - napravila možda krivu procjenu situacije, bezgranično vjerovala jednoj osobi, a onda se razočarala. Najbolja prijateljica koja bila upoznata situacijom, oprezno mi rekla: nemoj tako bezgranično vjerovati, čak ni meni, možeš mi tek 80%.
Nje više nema, ali od onda često razmišljam o tim riječima i nikada se više nisam dovela u situaciju da nekom potpuno
vjerujem...i s pravom, upravo se uvjerila.

e erika erika...pa kaj nisi već svladala...strah od letenja? u ovim godinama (tvojim pače još i više) čovjek više ne vjeruje nit sebi, a kamoli nekom. a opet, kakav je to odnos bez povjerenja? btw i kad ne pokloniš povjerenje, kad si oprezan...opet boli kad se razočaraš u čovjeka. najviše boli kad te iznevjeri netko od koga to najmanje očekuješ! zato je možda bolje imati posla s gadovima i ravnodušnima...tada bar znaš na čemu si!

imaš pravo...

ah, nije mi do toga da sam u pravu...samo pijem kavu i čitam...komentiram!

za povjerenje treba vremena..i puno, uz vrijeme odrađenih zajedničkih životnih etapa