..dakle ovako..:)

Hm..već neko vrijeme me, nekako neodređeno, no ipak sasvim opipljivo,
tu i tamo – sporadično, ali sa lošim osjećajem u ošitu, ošamari spoznaja
da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme..ali to nitko oko mene ne
prepoznaje.

Nisu gdje trebaju biti. Pravovremeni feed back – nula bodova. Imaju neki svoj timing.
Totalno drugačiji od mog. I tako, ništa ne uspijevam. Niti započeti, niti
dovršiti nešto već započeto.

Mislim si..“a kaj, možda ipak nije niti vrijeme niti mjesto..možda (uh, najgora postojeća riječ)
sam si to sam ja tak zacrtala...“ i postanem razočarana na tren.
Maaa daa..da ne bi..baš jesu., i jedno i drugo pravi. Do sada me intuicija nikad nije iznevjerila.
Potvrđeno u praksi :)

Jer - sutra će biti kasno! Zašto oni to ne vide?
Jer, neće biti samo meni ..bit će kasno i njima. Definitivno.
Empirijski dokazano!
Jesu li i moji ljudi postali malodušni od ovog života „day in, day out“..bezidejni,
nedefinirani, indolentni, neborbeni, ono – daj što daš; ne trude se niti za sebe, a kamo
li za druge..preplašeni..eh..hm..
(retoričko pitanje, poslije ručka ću dalje misliti :)..)