Ručkić krčkić

Šetamo sinoć šaponja i ja, nije bilo kasno, oko 11 uvečer, kad dotrče neka tri mladića. Jedan viče "Gospođo, zovite policiju!", druga dvojica se smiju. Zavitlavaju se, pomislim, i odgovorim "Čujte, mogu samo dimnim signalima, nisam ponijela mobitel". Odjure dalje. Šaponja i ja napravimo krug, kad ova trojica i dalje jurcaju ulicom gore-dolje. Sad već pala i šljaga, udareni viče "Naći ću te sutra, jebem ti mater!", jedan od one dvojice ga smiruje, treći spominje kurac... Usporim, udareni dovikuje, sad ne samo meni, svima, "Zovite policiju!" Ali tu je smijeh. U obližnjem lokalu je očito njihova ekipa, jer ovaj koji ga je smirivao kaže onom trećem neka ide unutra, lijepo se zabavljaju, umjereno... Zalazim za ugao, prema svojoj kući, i sad mi se mladić opet izravno obraća "Gospođo, zovite policiju!".

Kod kuće mozgam je li sve to skupa neka zeka-peka ili je zaozbiljno: od prvog uleta se situacija zaoštrila, stigla do udarca i psovki. Ali, što ako oni jednostavno zavitlavaju prolaznike, ako je to neka njihova interna fora?

Nazvala sam policiju. Rekla sam da ne mogu procijeniti situaciju, ali da ne bih voljela imati na savjesti nekog novog Luku Ritza. Ne znam što je bilo dalje. Ali, ja sam mirno spavala.

A danas sam morala skoknuti u dućan, jer sam jučer, po običaju, zaboravila jednu od ključnih namirnica za današnji ručak. Usput prolazim pored trgovine s gordim nazivom "Dječji Salonn" (uh, načisto svršim, i to guzno kao naša majka serajka, na te jezične "kreacije"!) i iz čiste dokonosti zastanem pred izlogom: košulja za trogodišnjaka 1395 kuna! Isto toliko i hlače, suknje, majice, razlike su po sto kuna, bez obzira na veličinu. Pa tko to kupuje? Djetetu koje će to prerasti u roku od par mjeseci? No, sjećam se otvorenja: klinci i klinceze su paradirali pistom, posebno izgrađenom za tu zgodu, publika se prelijevala na pločnik i cestu, ometajući promet, sve je snimala telka. Za razliku od brojnih drugih trgovina u kvartu, ova opstaje. Znači, kupuje se.

I sad se ja pitam što mi to učimo svoju djecu? Pod ovim "svoju" ne mislim samo na one s kojima imamo krvnu vezu, nego SVU djecu s kojom imamo nekakav odnos. Kakav osjećaj realnosti oni imaju? Koliko smo realni mi sami?

Evo, ni ja nisam znala procijeniti je li borba zaistača ili zafrkancija, a mislim da bih to prije desetak godina znala: prije desetak godina mi je internet služio samo za slanje emajlova i traženje podataka potrebnih za posao. Međutim, nakon silnih beskrvnih borbi, ovdje, ali i onih pročitanih posvuda na netu, ja više zaista ne znam kako izgleda sukob kad je istinski. I uvijek sumnjam da je smicalica, da je iza svega toga neka uglavnom neukusna šala.

A ovi s tom odjećom u iznosu mirovine... Pa kak ti klinci neće misliti da žive u najgorem razdoblju u povijesti čovječanstva ako jednog lijepog dana ispadne da NE MOGU kupiti takvu krpicu, bilo zato jer nemaju novaca, bilo stoga jer je dućan (ipak) propao? Kako neće misliti da je smak svijeta ako nemaju najnovije, najskuplje i najprestižnije?

Baš neki dan sam se prisjećala svoje mladosti, oskudice izbora i posljedične skromnosti; ne, ne bih to čak ni nazvala skromnošću, jer skroman si ako imaš izbora pa izabereš neraspinost, nego bih prije rekla da je to bio osjećaj za realnost - odmjerenost želja u skladu sa stvarnim mogućnostima. I zato sam možda bez većih trauma preživjela i raznorazne stabilizacije, galopirajuću inflaciju, rat... Ali, onda me krenulo. I danas sam istinski nesretna kad si ne mogu priuštiti neku precijenjenu krpu. Ali ono, od srca nesretna; razumom - nisam. Samo što razum ne prevlada svaki put.

Mislim da je u ovom povijesnom trenutku za djecu bolje kad nemaju; mislim da tako osnaže svoje prednosti, ojačaju, manje fantaziraju, više rade. Ali se bojim da ih motivira baš taj osjećaj nerealnosti svega, od bezveznih sukoba koji stižu do šaka u roku od pet minuta, a zatim do ubojitih nakana i prijetnji, pa sve do puste želje za neozbiljno skupim stvarčicama. Ali, kad ja nešto na tu temu kažem, kad ih pokušam navesti na neki drugi motivacijski tijek, eh, onda ja ispadnem staromodna; zatucana; ili pak strašno naivna.

A tko će ga znati... Možda i jesam.

jesi Vega, jesi! ;))

A jebga... Jel zbog odveć rijetkog guznog svršavanja?

ma ne, nego zato što ne znaš od kojih se sastavnih djelova sastoje ženske gaće, zato!

Hm... Kakve to veze ima s temom? Nema veze, no ja ću svejedno otići u taj dječji dućan i pitati pošto gaće, a onda ću ispitati prodavačicu od čega se točno sastoje. Pa javim ovdje.

do tada evo ti lijepo jedan iz gaća! :))

Baš ti hvala. A jel imaš i nešto o temi?

to što mislim o temi napisao sam na posebnom blogu, baš ko i uvijek, jebe mi se! :))

Svaka čast!

Osobito zahvaljujem za ono "najmilija blogerica" ;-))

daj olabavi malo, tko je nedjeljom vidio biti ozbiljan :))

Ja! Meni to dođe bez točnog rasporeda.

gledao sam jučer iz kafića kako jedna konobarica sva se raspomamila zbog nekog mladog psića, svega ga je izžvalila, on nju isto, a biti će valjda zbog mladića što ga je vodao, nije bitno, bitno je kako mu se pridružio još jedan sa isto tako mladim razigranim psićem, na povodcima oba, ali bez brnjice i ograničene dužine povodca, pa jedna, iz trgovine istjerana prodavačica, pušačica panično pobjegla u trgovinu vrišteći kako se boji pasa, a ovi magarci sa psima smijući se pojurili za njom, posve nesvjesni da bi trebali dobiti kaznu zbog toga što im životinje nemaju brnjicu, što nisu na odgovarajućem povodcu, što straše djevojku na radnom mjestu itd. itd. ali neću se sekirati bez sekire, jel tako šefe?!;))

Ja bih se na tvojem mjestu sekirala: ta dvojica prekršitelja su, eto, smotala bar jednu curu, a ti samo gledao... Trebao si intervenirati, a ne da ti preplašena utekne.

"dječji salonn" je super, jer da ga nije kako znati što ne smiješ

dvojim oko mladalačkih šala, osuditi ili ne.
sam sam svojedobno sudjelovao u raznima,
od glupih do ekstremno glupih.
smiješne su vjerojatno bile samo nama.

Ja mislim da nitko "normalan" ne smije biti realan kad pričamo o potrošačkom društvu.Nemoguće je.
Ljude koji su realni ne kužim (iako kužim da su realni).

Kajse tiče šala mladih, slažem se s Krelcom.Najbolje ih je ne vidjeti.
To mi više nemremo skužit.

mislim da je u redu da si zvala policiju..
šteta kaj nisi saznala jel bilo za istač..ili je bila glupa šala..