Ručkić krčkić

Ova na slici nije mojih ruku djelo, ali moja je još bolja - bit će za slikanje tek kad se potpuno ohladi... hm. A možda i neće, jer nisam izdržala i već sam smazala dvije kocke. Možda zato krema malo spuzne. Ali, nema veze! :-))

Eh, da... znam da sam mnogima ovdje već dosadila sa svojim kuhanjem, majstorijama po kući i pričama o starenju, bolesti, umiranju i sprovodima. Hebga, to je moj život ovih mjeseci. Je li takvom životu mjesto na dejting sajtu? Zašto ne bi bilo? Zar samo prpošni, veseli i sretni imaju pravo dolaziti ovamo?

No, možda sad počnem mijenjati teme. Htjela bih to. Htjela bih da mi i druge budu aktualne i zanimljive. Međutim, ja sam sad prvi put u životu potpuno sama, iako sam i ranije živjela sama, ali uvijek su starci bili negdje nadohvat, uvijek se moglo nazvati, pitati, posuditi nešto što trebaš. A sad je gotovo: imam što imam, snalazim se kako znam.

I valjda sam zato krenula od onoga u čemu sam najviše ovisila o roditeljima: majstorija i kolača. Moj stari nikad nije htio zvati majstore, uvijek je nešto popravljao sam, s fifti-fifti stopom uspješnosti, ali ni kad bi pokvario, nije se zvalo majstore, nego bi se kupilo novo. Stara se užasavala majstora, koji su zaredali nakon očeve smrti: em nikad ne znaš koliko će te to koštati, koliko će trajati, hoće li uopće napraviti kak treba, em ih treba gostiti i onda još nakon njih čistiti. Dakle, od majstora me hvata panika, nasljedno. A preživjela sam ih. Malo koristeći tefter svoje stare, malo susjedske preporuke, sve u svemu, eto, napravih što sam htjela, uz troškove koje baš i nisam htjela. I sad znam: za majstorisanje moraš imati viška love. Onda se ne uzrujavaš.

A kolači... eh, u njima je stara bila nenadmašna! Kombinacija primorske, češke, vojvođanske i zagrebačke tradicije s nesputanom maštom i gurmanlukom. Jest, i njoj bi ponekad izgledali nelijepo, ali sve bismo im oprostili nakon prvog zalogaja. Svi odreda. Krenula sam od savijača, misleći da su najjednostavnije, iako ih ne volim osobito; osim toga, mislila sam da je bolje znati napraviti neki kolač za kojim baš ne ludujem, jer tako ću ih manje jesti. Dakle, savijače su mi katastrofa: i jučer sam radila i opet su se raspuknule. Okus je dobar, ali izgledaju tako odvratno da ih nemam volje pojesti. Spremila sam u hladnjak, ali mislim da će to ipak u smeće.

Međutim, kad ja nešto volim, onda sam to sposobna dotjerati do savršenstva. A volim čokoladu. Sve čokoladno, a osobito sočne biskvite s čokoladnom kremom. I tak sam našla ovaj recept Link , malo ga doradila - u mlijeko umutila ruma, biskvit prije nanošenja kreme premazala pekmezom od brusnica, smanjila količine po juicynim načelnim uputama glede izrade biskvita i voila - savršenstvo!

Sad zaista mogu živjeti sama.

a taman sam ti se htel ponuditi za pokusnog kunića, a jebga!

Bit će toga još, stari moj, sad sam stvarno dobila poticaj! :-))

je, kaj vrijedi kada si zaključila da od sada na dalje možeš živjeti i sama! ;((

E pa hebga, kaj ti ne znaš samo doć u goste?