Crna Kraljica Sjevera

Stavila sam svoj omiljeni parfem sa mirisom bosiljka, da me podsjeti na tebe.I onda si se javio u mojim snovima, da me podsjetiš na sebe.Ne trebaš me podjećati na sebe, jer ja sam ti.Iako ti to još ne znaš.Dovoljno je da to zna jedan od nas.Zalutala sam u šumi Striborovoj i ne znam naći put do obale.Slijedim li ptice, i dođem li do hridi, mogu samo sjesti tamo i plakati.
Otok me grli ponovo,jer on je moj jedini stalni ljubavnik.Pišem li mu pisma, znam da će mi odgovoriti.Pogledam li ga sjajnim pogledom, znam da će mi uzvratiti.Ruke i kameni grad i jedan zagrljaj.A rekla sam da neću pisati o mladim ljubavnicima ispod nestašnog mjeseca.Oni moraju biti tajna.
Zalutala sam u šumi Striborovoj i ne znam naći puta.
Pitala sam te gdje se put do tvog srca.Nisi mi znao reći, a putokaze sam ostavila ispod pijeska.
Danas sam pokopala prijatelja.
Plakala sam više no ikada za tobom.Plačem i sada, jer ne razumijem zašto je mrtav.Besciljno teturam šumom.U potpunoj tišini koju lomi zvuk borovih iglica ispod mojih stopala.
Zašto odlaze prijatelji prije nego što su došli do srca pustinje?
Nemam pjesmu za tebe danas.