Ručkić krčkić

U namjeri da postignem razigranu i maštovitu interakciju sa svojim potencijalnim interlokutorima, profil sam popunila kontradiktornim, idiosinkratičnim i mahom faktualno nekorektnim podacima, ali uz završnu smjernicu kojom nedvojbeno upućujem na delineaciju imaginarnog od faktografskog (citiram):

"Cijeli profil je lažnjak. Slika nije moja, podaci nisu moji, cjelina mene nije poput ove cjeline. Ako ste stigli do ovog odgovora i sad se pitate zašto je tako, odgovor možda saznate ako je vaša cjelina dovitljiva i radoznala, a možda i ne saznate, zbog čega moja istinitija cjelina zacijelo neće patiti."

Međutim, moji su korespondenti izabrali postupak iz naslova, tj. transcendenciju limitirajućih komunikacijskih smjerokaza, i to metodom sofisticiranog ignoriranja gore navedenih, što je rezultiralo humornim efektom diskrepancije između meni poznate zbilje i one iz njihove imaginacije, na primjer, raspitivanjem o mogućnostima zapošljavanja u Švedskoj (u kojoj navodno živim) do zakazivanja susreta u raznoraznim manje poznatim švedskim gradovima. Najveću rafiniranost komunikacijske transcendentnosti postigao je moj današnji interlokutor metodama:

- formalnog očuđenja;
- sadržajne ikonoklastičnosti;
- kontekstualne dekonstrukcije.

A) FORMALNO OČUĐENJE

Semantički nabijene linee interlokutor smješta istovremeno u naslov i tijelo poruke.

Diskurz iz naslova emfatički se ogleda u prostoru komunikacije, tzv. "tijelu poruke" ističući kako dvostrukost komunikacijskog procesa, tako i njegovu civilizacijsku i kulturološku podvojenost. Primatelj je ponukan zapitati se o važnosti svakog dijela ovakve poruke te odustati od njihove hijerarhizacije od naslova naniže ili obratno. Osobito je uspješna metoda prekidanja naslovnog teksta kad pošiljatelj "potroši" dozvoljeni broj slovnih mjesta, što pak rezultira uviđanjem kako linearnosti s jedne, tako i cikličke naravi komunikacije, s druge strane.

Evo primjera:

"Hallo!Pročitao sam tvoj profil i super je. Ja obožavam višak kilograma i veliku guzu da ju ližem. je


Hallo!Pročitao sam tvoj profil i super je. Ja
obožavam višak kilograma i veliku guzu da ju
ližem. jedino ne problem što ti hoćeš mlaďe
ali ja sam u velikoj formi! reci nešto!"

B) SADRŽAJNA IKONOKLASTIČNOST

U svojem profilu navodim sljedeće (citiram):

"Opiši osobu koju želiš upoznati. Koje osobine su ti najprivlačnije?
Obaraju me s nogu oni koji ne kompliciraju, kojima ne smeta višak kilograma ili dlaka (jel znamo kome i dlaka smeta, jel' tak?), obožavam napaljene, odgovaram isključivo na poruke s detaljnim izmjerama ključnih dimenzija, mlađi su moja furka i nemrem živjeti bez intimnih fotki svojih korespondenata. Dakle, nekog takvog želim upoznati."

Naravno, sve tvrdnje kontekstualizirane završnim komunikacijskom smjerokazom popirmaju ironičke tonove, što ovaj interlokutor transcendira vlastitom ironijom praveći se da svaku od njih shvaća doslovno: u navedenoj poruci prvu i onu o mlađima, u sljedećoj nudi svoje intimne fotografije, jedino onu o izmjerama ignorira, vjerojatno zato da svojim humorom ne bi prešao granice dobrog ukusa.

Osobito treba pohvaliti interlokutorovu svijest o ekonomiji žudnje, na koju ukazuje predzadnjom porukom (citiram):

"O.K. Neću ti više dosaďivati ali propuštaš pravu robu jer ja sam profesionalac u sexu. Pozdrav od XX


O.K. Neću ti više dosaďivati ali propuštaš
pravu robu jer ja sam profesionalac u sexu.
Pozdrav od XX iz YYYY!"

C) KONTEKSTUALNA DEKONSTRUKCIJA

Kako bih provjerila u kojoj mjeri pošiljatelj ovih poruka može transcendirati limitirajuće čimbenike komunikacijskog procesa, uskratila sam mu onaj završni, tj. feedback primatelja. Nakon tri neuspjela pokušaja da komunikaciju kompletira, moj interlokutor izabire dekonstrukciju konteksta, uznemiren samoodređenjem koje mu nameće moja suzdržanost. Drugim riječima, u potrazi za naracijskim identitetom, pribjegava dekonstrukciji pripovjednog identiteta svojstvenog nestabilnosti postmoderne subjektivnosti u današnjem društvu te ukuljučuje primatelja (mene) u konstrukciju vlastitog samoodređenja otvorenim pozivom na interakciju (citiram):

"daj barem se javi i odjebi me! daj barem se javi i odjebi me!

daj barem se javi i odjebi me!"

ZAKLJUČAK: Profinjenim ignoriranjem taksonomije zadanog konteksta, iskričarski interlokutori postižu njihovu komunikacijsku transcendenciju te novu vrstu narativnog identiteta koja je fluidna i ucijepljena u transkulturalnu mrežu narativnih, vizualnih i strukturnih međuodnosa.

mišljenja sam da je problematika zalihosti u komunikacijskom kanalu primatelj – odašiljač poruke vezana uz recipijentovu disfunkcionalnost poimanja prve i treće točke fokalizacije. primatelji zaglave na prvoj semiotičko topološkoj razini – fizikaliji, zanemarujući kontekst korijenske riječi „jebanje“, kao i opće odrednice perspektive cjelokupnog diskurza. dosegavši maksimalnu razinu nerazumijevanja konceptualne vizure emitenta poruke iz profila, recipijent ne napreduje u željenom smjeru zbog ograničenih sposobnosti percepcije objekta (zapelo na „sise i guzice“ umjesto na simboličkom razrješenju fokalizacijskog centra na „oči i trepavice“. )
to ga dovodi do mogućnosti progresa u iduću semiotičku razinu, pod terminološkom odrednicom „odjebanje“, gdje se uvode i koordinate perspektive kao posljedica dispozicioniranosti prethodne.
analogno tome, narativni modus emitenta profilnog obrasca nadilazi ograničensot subjektivnog (receptivnog) kadra, te se semantička struktura i svrsishodnost samog koncepta profilizacije disproporcionalno rasplinjuje na „aha, buš jebal malo morgen“ u kojoj su sva semantička polja svedena na istoznačnost, te je percepcija navedenog apsolutna i terminalna.
ostalih mišljenja nemam.
racku.
čkapi.
tak.:)

prevedi na hrvatski

Hehe, sad bum mu ovo c/p u odjeb-poruku! ;-)))))))))))))))))))))))))))))))))

Jesam! Čekamo odgovor :-))

Stari moj, nejde to tak - il ti je jasno, il ti nigdar ne bu.

kaj bi mi bilo kad je lepše da mi nigdar ne bu

e. i još mu dodaj, kak siješ, tak ćeš i Genette, a ti bi Foucault. :)

bogami, skroz je frigidno tak:))

Stigao je odgovor (citiram):

pliz pošalji email adresu pliz pošalji email adresu

pliz pošalji email adresu

Primjećujete da se broj ponavljanja povećava kako komunikacija odmiče, zar ne?