Pogled iznad tipkovnice

Bez crne bela ne bi vredela...

Noć pada, zvijezde poput rasutih bisera ukrašavaju tamno platno poviše mene. Želim ih dotaknuti, pomaknuti. Pokušat ih posložit, nanizat ih u prekrasnu ogrlicu. Cjelina! Već devet godina to radim. Manje-više vjerna. Jesam li uspješna, tko zna hoču li ikada saznati. Samo ti želim reći da si mi ukrala srce, a to znači da konstantno mislim na tebe. Mislim da pripadamo jedna drugom. Mislim da možemo osvojiti svijet ili smo to već učinili, ali od ove zaluđenosti tobom nisam svjesna svemira oko sebe. Misliš da sam izgubljena u sebi? Jesam li sama?
Moj život, neki drugi svijet. Nimalo miran i tih. Moji susjedi misle da sam luda. Pričala sam sa mjesecom, pokušala sam doći do tebe preko njega. Nadajući se da si ti negdje na klupi, da gledaš u isti taj mjesec i da pričaš s njim kako bi došla do mene. Ti si sve što imam. Ti i moji biseri na tamnom platnu zajedno s mjesecom.
Osjećam se poznatom, zvijezdom, opet misle da sam luda. Neka pričaju, da pričaju.
Ljubila sam krive, nevažne, kradljivice, plave, kopije, buce, svijetle i tamne, male i one tanke. Cijeli život jurila sam takve. Sad mi u glavi svira violina, sad plaćem kad vidim jelena. Misliš da me je teško voljeti? Besplatno? Čuješ li sad zvuk saksofona? Ljubavna...Svaki ton je crven, svaki ton me dira, dira moje ukradeno srce. Muzika je neodoljiva, baš kao ti, baš kao tvoje usne na kojima se topim. Cijeli dan ih želim ljubiti. Jednog dana to ću i učiniti. Izgubiti pamet na tvojim usnama.
Imaš li sad sliku nas u zamišljenom okviru svojih plavih očiju?
Brzo si ušla u moj život, još brže se prepustila mojim dodirima. Znam da ti nije do srceparajučih riječi, samo još ovaj put pročitaj još jednu moju romansu.
Dugo nam je trebalo da doslovno ubijemo patnju kojoj smo dopustili da nam na trenutak našteti. Dovoljno smo patile draga, ovako čemo dalje. Hodat ćemo polako zajedno, s rukom u ruci, isprepletenih prstiju, tako ću biti sigurna da ćeš me vratiti tebi ako se slučajno izgubim u svojoj duši. Možda ne razumiješ ni riječi koje ti pišem. Vjeruj mi da smo vrijedne riskiranja. Sve oko nas se može pretvoriti u prah, ja i ti ćemo i dalje hodati polako zajedno, s rukom u ruci. Milje su pred nama. Milje budućnosti. Imamo vrijeme, osjećam tvoju budućnost u sebi. Ti si jedina koju želim. Ne bojim se. Sve sam zamislila. Nećeš znati ako ne probaš. Zaboravi prošlost. Jednostavno budi moja. Jedina. Pruži mi priliku da te povedem sa sobom u nepoznato. Vidjet ćeš život. Znam da se je teško odreči srca, samo budale poput mene to čine. Nitko nije savršen.
Groznica. Vatra. Imaš moje srce. Klavir svira nedovršenu pjesmu ono što memorija čuva. Sjetit ćeš se melodije te sad dok me budeš čitala. Možda nemam više priča za ispričati, ali našla sam dom. Nebo me ostavlja bez daha. Uspjela sam pomaknuti bisere na tamnom platnu, spojila sam ih, posložila u sliku, poput puzli. Cijelina čini zmaja. Zmaja kojeg nosiš na sebi.
I love girl with the dragon tattoo...

Jer život je lijep bez obzira na sve...

iz svake recenice izvire osijecaj ... i sama se tako osijecam samo u jednoj drugoj prici ...zelim ti od srca da ti se snovi ostvare ...

uf....u srce dira:-(