Crna Kraljica Sjevera

"Foolish Games"


You took your coat off and stood in the rain,
You're always crazy like that.
And I watched from my window,
Always felt I was outside looking in on you.
You're always the mysterious one with
Dark eyes and careless hair,
You were fashionably sensitive
But too cool to care.
You stood in my doorway, with nothing to say
Besides some comment on the weather.

Well in case you failed to notice,
In case you failed to see,
This is my heart bleeding before you,
This is me down on my knees, and...

These foolish games are tearing me apart,
And your thoughtless words are breaking my heart.
You're breaking my heart.

You're always brilliant in the morning,
Smoking your cigarettes and talking over coffee.
Your philosophies on art, Baroque moved you.
You loved Mozart and you'd speak of your loved ones
As I clumsily strummed my guitar.


Well, excuse me, guess I've mistaken you for somebody else,
Somebody who gave a damn,
Somebody more like myself.

These foolish games are tearing me apart,
And your thoughtless words are breaking my heart.
You're breaking my heart.

You took your coat off,
Stood in the rain,
You're always crazy like that.


Da je barem tako.Da sam barem tamo, u tvom mračnom gradu na sjeveru.Sjeverno more uvijek me ubacivalo u metalni kavez sa tankim prorezima za oči koje gledaju u beskraj.Beskraj Kvarnera.
Magla nad Opatijom kao beskrajni niz zamućenih bisera.Kiša nad zgradama, i taj bolni osjećaj da si tamo, a ja nisam pozvana na taj party.
Tako nedohvatan.Što da radim, samo mogu hodati ulicama.Gdje si?
Izgubljena sam u tvom gradu.
Tvoje riječi koje mi ne govore ništa.Tvoje tijelo koje mi govori sve.
Jutro koje želim provesti s tobom u zagrljaju.
Tvoje misli koje žellim shvatiti i tvoji ožiljci koje želim milovati.
Sve je tako tvoje.
Mijenjam li se?
Toliko čeznem za tvojim usnama.Tvojim dodirom.
Sjedim kraj crkve u mojoj malenoj Sutomišćici.Svaka suza je kravi trag na mom tijelu koje čezne za tvojim.
I kipovi plaču ponekad nisi li to znao.
Tako si savršen u zvjezdanoj noći.
Bojim se svjetala Zadra u daljini.Trepere tako osvetoljubivo, i zato me moraš zagrliti sada.
Bojim se jutra bez tebe.I da će svanuti dan bez mirisa tvog divnog tijela.
Ta igra koju igraš sa mnom, meni je nejasna.Ja te volim kao dijete ocean.
I ništa mi nije teško učiniti za tebe.
Slatke sitnice tvog života brišu sve brige sa mojih ruku.I zato me tvoja luda igra ne izluđuje.Iako me slama na bezbrojne dijelove, i tako raspršena rasipam se otokom.
Hoćeš li me stvoriti iz početka.Vrijeme je nevažna sitnica na putu do vječnosti.
Dodirujem tvoju divnu kosu koja pada preko ramena.Tako si prelijep u mom snu.
Kvarnerskom snu.