Crna Kraljica Sjevera

Link



I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here
And it won't leave me alone

These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase

When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me

You used to captivate me
By your resonating light
Now I'm bound by the life you left behind
Your face it haunts
My once pleasant dreams
Your voice it chased away
All the sanity in me

These wounds won't seem to heal
This pain is just too real
There's just too much that time cannot erase



I've tried so hard to tell myself that you're gone
But though you're still with me
I've been alone all along


Prelijepi moj vampiru, nikada te neću zaboraviti.Niti jedan sitni detalj zvjezdane noći, niti jedan ugriz tvojih divnih usana.
Omatam se nanosima pijeska kao najdivnijom haljinom.Tamo na plaži pretvaram se u tvoju vučicu, spremnu na borbu za tebe.Ako zatreba.
Hoćeš li me ljubiti na Ugljanu?
Započnimo ponovo, kao da smo ovaj tren nastali od mora i algi.Vratimo se na početak, u vrijeme kada su naše misli bile tako nevine kao jutarnje bistro more.
Želim tvoj zagrljaj više nego ikada.Progonim tvoje noćne more, i ljubim tvoje uspavane oči.
Poželjela sam biti čvrsta poput stijene.I gruba ako zatreba.Ali ne mogu.Grubosti ostavljam oluji, neka ti govori sve što ti ja ne mogu reći.
Šutljiva sam poput ribe.Biram plaže prema ruži vjetrova.Okrećem kompas prema nebu.Grlim oba otoka kada ne mogu tebe.
Kada si to odlučio otići od nas i ne osvrnuti se za nama?
Kada si odlučio da rođenje bude bude i smrt i kada si odlučio zariti wakizashi u mene, nek mi bude najdivnija ogrlica koju ću nositi kao podsjetnik na tebe?
Kada si odlučio da su samrtna zvona Sutomiščice baš prelijepa uspavanka.
U tvojim se očima odražava noćno more.Kao da smo u Hong Kongu, ta šarena svjetla gmižu mi po koži kao tisuću gusjenica.
Tvoje su ruke tako ledene, a zagrljaj tako grub.Brišem liniju između dva otoka.Više ne nigdje ne mogu sakriti od snova.
Kineska nova godina veliš.Nebo je puno crvenih zmajeva od papira i lampioni su dekor proljeća.
Vrati me na onu divlju cestu ponovo i reci mi što da radim sa tvojim usnama.
U kojem si trenutku odlučio podići zid između dva otoka i postaviti prepreke na Ždrelcu?
Sada više ne mogu do tebe, provalija je preduboka.Pokušat ću poletjeti poput galeba.
Čekam te na Tkonu.Zauvijek.