Round Robin

Round Robin je stilska vježba ili zabava, kako hoćete, za ljude koji uživaju u pisanju. Radi se o dogovorenoj suradnji po određenim (vrlo labavim) pravilima da se pišu pjesme, priče ili čak romani, ako svima krene, naravno.

Na blogu VirtualGeisha imate primjere tri runde; jedna je bila sapunica u nastavcima, druga zadani naslov, treća je bila zadana tema Sumrak blogova.
Link

Prijedlog NOVE igre je slijedeći:

- pravila su labava, nije određeno ništa osim što negdje u tekstu MORAJU BITI RIJEČI: "tmast, težak, trnovit", bilo u slijedu ili ne, u bilo kojem padežu ili licu, te atmosfera teksta mora odgovarati tim pridjevima (prilozima) ili čak imenicama
- pišu se tekstovi standardne dužine bloga, šalju na mail jtatjana@gmail.com, objavljuju na blogu VirtualGeisha redom kako pristižu, objavljuju se SVI tekstovi koji poštuju pravilo, bez obzira na formu
- kad šaljete, navedite želite li da tekst bude potpisan i kako
- svi su komentari dobrodošli, ali ovo nije natjecanje i ne bira se "naj"

Rok nije zadan, ali, ajmo reći tjedan-dva dana najviše.

Prvi prilog slijedi:

DELIVERANCE

Sputana.
Duboko u mislima koje mirišu na jorgovan iz davnog dvorišta. Ne misli ona na prošlost; sve je to odavno zaklopljena knjiga. Pročitana, razderana u srebro obojenim kandžama. I bačena u vrištinu, jer u njoj više novih slova nema.
Sjedi.
Rukama obujmila koljena posuta starim ranama, skorenim, krastama sjećanjima i ponekim ožiljkom što strance upozorava, premda tiho, ali čujno, jecajima kroz biserne note posute po kosi.
Smirena.
Bure su ispuhale oblake bijesa. Tmaste, teške, trnovite. Za njima otkrivene ostale su rupe u tijestu njezinog vremena. Ne pokriva ih, ne mijesi sate iznova, ne zaglađuje nagrđeno tlo. Nikad se otamo neće u nosnice putnika vinuti dašak svježeg, mirisnog kruha.
Čeka li?
Ne zna. Možda. Jedan trenutak potpune sreće? A možda i niz? Nisku oko vrata ovjesiti želi, ne sebi, ne više sebi. Ondje, za kolajnu mjesta nema. Pod licem joj ljeskaju dani odsječeni od srca.
Samo je bol još živa.
I ona šapće, hriplje, kroz eone probija se, sili i forsira rijeku svih tuga. Čezne za mačem što klizne kroz čvorove, tek jednom, zauvijek.
Na koži probodena visi tajna.
Otkrij je.

CC/-una-

Drugi:

Ljubavna T-mast

Yanakitu Tenatako je bio ludo zaljubljen gospođicu Pica Koyamu.
Ali, gospodičnu Koyama samo zanima postariji gospodin Muda Koshaka i njegov biznis uzgajanja trnovitih ruža.
A bilo je proljeće ... i trešnje u cvatu.
Ostatak radnje i nije toliko bitan, jer je pretežak i trnovit za prosječnog čitatelja.
Samo ćemo reći da je Muda Koshaka nabio na japanca gospodičnu Picu Koyamu, a Yanakitu Tenatako se odao piću ... tražio je spas u sakeu, ali nije mog'o da ga nađe.
Srećom, otkrio je Jergermaister.
Uncle Micha, gotova priča.

GeorgeClooney_pravi

Treći:

Vrijeme je

Obujmi mu izgrebanim rukama drhtava ramena, dok su im se tijela
trzala u ritmu njegovog plača.
Sloboda uvijek ima cijenu..Težak je i trnovit put do nje.
Neka..vrijedilo je.

Sa čela mu sklizne kapljica krvi..na njen dlan. Pa suza..pa druga..
Pogleda kroz otvoren prozor..ogroman tmast oblak prijeteći brzo sustiže
usplahirene lastavice..

Vrijeme je poći dalje.

Mimsy

Četvrti, haiku:

tmast težak dodir
trnovit cvijet gaji
ljubav spašava.

mmmmmm_da

Peti:

Postoje oni koji od mnoštva ponuđenih biraju svoje puteve, a postoje i oni kojima su puti zadani koliko god slatki ili trnoviti bili. Ipak ima i onih trećih koji stvaraju svoje puteve kakva god bila tmasta vremena. Ne obaziru se na ponuđeno već se gibaju ka nekom svom cilju. Tako je i sa ovim što predaje za svoj užitak nekog koga bi drugi čuvali kao svjetlost.
Prljava mala prostorija. Metalan krevet sa žičanom podnicom. Madrac pun fleka što u sebi čuva raznih tekućina. Gola, svezanih ruku, žena srednjih godina. Prozor i vrata. Prevrnuta plastična boca ispustila je na pod koliko je morala u tom trenutku. Okrhnut lonac s natpisom i ništa više.
Dolazili su po dogovoru. Svaki je učinio što je htio i prepustio mjesto slijedećem. Sa nikime nije pričala osim sa jednim. Student prve godine ni sam nije znao na koji način se pronašao ondje. Tražio je, molio zbunjen, da mu priča i samilosno brisao njeno tijelo maramicom.
- Bolje je za mene da učiniš to. Samo nemoj nježno. Budi grub, svrši i odi. Poslije ću mu sve morati ispričati sa svim pojedinostima. Ne otežavaj mi već počni. Na meni će se slomiti ukoliko ne učiniš ono za što sam ovdje. – pričala je jednoličnim glasom. Svršio je brzo i pokunjen izašao napravivši mjesto slijedećem. Trajalo je do kasnog jutra.
Sama na krevetu sređivala je svoje misli. Dodir zubima na jednom mjestu učinio je da se čvor odveže. Protrljala je zapešča da vrati cirkulaciju. Pogled na lonac sa natpisom ŠEVA ZA MEDVJEDA.
Limuzina pred vratima. Šofer u uniformi otvara vrata vidno umornoj ženi. Na zadnjem sjedištu zadovoljno prebire po kovanicama u džepu. Tmaste oblake zamjenjuje Sunce. Počelo je onda kada se htjela osvetiti. Kada? Više ne zna ni zašto niti kome. Jedino što zna da joj se sve više sviđa.

Philippe_de_Mala

Šesti:

Večer prije tog jutra

Jutro je bilo neraspoloženo. Čudno. Trnovito za jutro. Tmasto.

Jutros mi je navratio sin pokojnog borca, branitelja.

U pola osam. Otac mu je umro od tumora na mozgu prije par godina i mali se raspištoljio; počeo piti, dobio otkaz, sada se klošari.. Pustio sam ga, zbog spomena na oca u kuću. On uđe s cigaretom,( dim mi ozbiljno smeta ) sjedne i pita me što imam za piti. Osjetio sam onu tipičnu i poznatu vrućinu u želucu, onaj drhtaj pred oluju… onaj nevidljivi kroše.
Smirio sam se bez riječi, natočio mu rakiju, a on veli da je jaka i je l' može i pivo. Dam mu i pivo i mirno kažem; nemoj dugo. Stvarno nije. I onda se dogodi čudo, čudo zbog kojeg sam rekao da je dan čudan. Naime, kad je otišao, osjetio sam neku čudnu sreću. Znamo da je rečeno :
'' Štogod učinite najmanjem od vas, učinili ste meni!''
Osjetio sam se ponosnim što nisam popizdio, što sam ga počastio kao svakog dragog gosta.
( nikada meni nije žao pića, ljuti me sama podla, teška i niska namjera da netko navraća kod bolesnog čovjeka, kod čovjeka s kojim ne možeš pričati, da navraća na piće, da samo on priča i obično se ne kontroliram; ide odmah van , ili ga ni ne pustim u kuću )
I napravio sam iznimku koja me obradovala. Vjerujte, da nije tako ne bih ni pisao. Tu je i ona izreka: tko rado daje , dvaput daje.. Ne kažem da sam bio oduševljen s posjetom, ali sam sve mirno odradio i dobio nagradu, a kad gledamo objektivno što sam učinio?

To uopće nije bilo dobro djelo.

MedoDebeli

viđ atmosfere kako mi odgovara:))

jesen stiže, tmasta, styx :))

ma, smrzla sam se ko piksa, to je:)

pričaj mi o tome, sjedim u deki čitav dan :)

uglavnom, i'm in. osima ako jako ne zatopli:))

osim.
brr. smrznuti prsti.

kad nam puste grijanje, otvarat ćemo prozore :D

aha. i veselit se čestitki od toplane u sandučiću.
šutim i smrzavam se:)

Mogu odmah smislit' ?

je, zemske, treba imati kamin :))))))))))))))) kak samo pucketa :)))))))))))

može, george, naravno

račun iz toplane plaćam žmirečki :D

ma trap, tko će cijepat drva i nosit ih na kat? :D

onaj komu je stalo do uzivancije :)))))))

da, ok, nije ni dekica loša :)))

baš mi vas je žal, ja sam u majici kratkih rukava i slip gaćicama pokraj otvorena prozora, da nema onih sitnih komarica bilo bi sve o.k.

Ljubavna

Yanakitu Tenatako je bio ludo zaljubljen gospođicu Pica Koyamu.
Ali, gospodičnu Koyama samo zanima postariji gospodin Muda Koshaka i njegov biznis uzgajanja trnovitih ruža.
A bilo je proljeće ... i trešnje u cvatu.
Ostatak radnje i nije toliko bitan, jer je pretežak i trnovit za prosječnog čitatelja.
Samo ćemo reći da je Muda Koshaka nabio na japanca gospodičnu Picu Koyamu, a Yanakitu Tenatako se odao piću ... tražio je spas u sakeu, ali nije mog'o da ga nađe.
Srećom, otkrio je Jergermaister.
Uncle Micha, gotova priča.

Ima li kakva nagrada ?

..evo imam jednu kratku..a zašto na mail slati?

george, dodaj tmast negdje i ide u blog

Ljubavna T-mast

mimsy, ne moraš ako je danas
obično traje nekoliko dana, pa je jednostavnije pratiti redoslijed na mailu
stavi ovdje, stavit ću odmah gore

ako se pitate zašto sam skinuo hlaće, onda moram priznati kako je to druga priča, mada ista kao ona od jučer, gledao sam neke porno teme na internetu, a jebga! Idem ih opet obući, ove komarice stvarno grizu nemilosrdno.

stari, jedna riječ - autan :)

Obujmi mu izgrebanim rukama drhtava ramena, dok su im se tijela
trzala u ritmu njegovog plača.
Sloboda uvijek ima cijenu..Težak je i trnovit put do nje.
Neka..vrijedilo je.

Sa čela mu sklizne kapljica krvi..na njen dlan. Pa suza..pa druga..
Pogleda kroz otvoren prozor..ogroman tmast oblak prijeteći brzo sustiže
usplahirene lastavice..

Vrijeme je poći dalje.

to i meni smrdi, a jebga!

voila! :)

nema nagrada, george, ali si prvi :)

..ajesemu..nisam metla nikakav naslov..:) sorry
Recimo: Vrijeme je

evo, dodala :)

:) tnx

tmast težak dodir

trnovit cvijet gaji

ljubav spašava.



ha!?!? nu mine atmosferi :D

heheeheh sputana

jesam, mmmmmm
i pohvaljujem na poštivanju pravila forme :)))

aj, filipe, piši nešto :)
već ti se sigurno vrti po glavi scena :))

:)
a jel to zadano il kaj
oklen sputana?

piše ti kaj je zadano, niš više

a volim riječ "sputana" :))

mmmmda, kao slučajno si odabrala pravi izraz, a jebga!

što si dobila one od Marte-Marte, blago tebi...

sada će ti traper sigurno ponuditi kobasicu, budi sigurna, jer on voli takve čizme!

Jutro je bilo neraspoloženo. Čudno.

Jutros mi je navratio sin pokojnog borca.

U pola osam. Otac mu je umro od tumora na mozgu prije par godina i mali se raspištoljio; počeo piti, dobio otkaz, sada se klošari.. Pustio sam ga, zbog spomena na oca u kuću. On uđe s cigaretom,( dim mi ozbiljno smeta ) sjedne i pita me što imam za piti. Osjetio sam onu tipičnu i poznatu vrućinu u želucu, onaj drhtaj pred oluju… onaj nevidljivi kroše.
Smirio sam se bez riječi, natočio mu rakiju, a on veli da je jaka i je l' može i pivo. Dam mu i pivo i mirno kažem; nemoj dugo. Stvarno nije. I onda se dogodi čudo, čudo zbog kojeg sam rekao da je dan čudan. Naime, kad je otišao, osjetio sam neku čudnu sreću. Znamo da je rečeno :
'' Štogod učinite najmanjem od vas, učinili ste meni!''
Osjetio sam se ponosnim što nisam popizdio, što sam ga počastio kao svakog dragog gosta.
( nikada meni nije žao pića, ljuti me sama podla i niska namjera da netko navraća kod bolesnog čovjeka, kod čovjeka s kojim ne možeš pričati, da navraća na piće, da samo on priča i obično se ne kontroliram; ide odmah van , ili ga ni ne pustim u kuću )
I napravio sam iznimku koja me obradovala. Vjerujte, da nije tako ne bih ni pisao. Tu je i ona izreka: tko rado daje , dvaput daje.. Ne kažem da sam bio oduševljen s posjetom, ali sam sve mirno odradio i dobio nagradu, a kad gledamo objektivno što sam učinio?

To uopće nije bilo dobro djelo.

medo, fala za prilog, ali nedostaju zadane riječi
dodaj, pa ću staviti u blog

"tmast, težak, trnovit",
MedoDebeli.
U redu?
Šalim se!

Postoje oni koji od mnoštva ponuđenih biraju svoje puteve, a postoje i oni kojima su puti zadani koliko god slatki ili trnoviti bili. Ipak ima i onih trećih koji stvaraju svoje puteve kakva god bila tmasta vremena. Ne obaziru se na ponuđeno već se gibaju ka nekom svom cilju. Tako je i sa ovim što predaje za svoj užitak nekog koga bi drugi čuvali kao svjetlost.
Prljava mala prostorija. Metalan krevet sa žičanom podnicom. Madrac pun fleka što u sebi čuva raznih tekućina. Gola, svezanih ruku, žena srednjih godina. Prozor i vrata. Prevrnuta plastična boca ispustila je na pod koliko je morala u tom trenutku. Okrhnut lonac s natpisom i ništa više.
Dolazili su po dogovoru. Svaki je učinio što je htio i prepustio mjesto slijedećem. Sa nikime nije pričala osim sa jednim. Student prve godine ni sam nije znao na koji način se pronašao ondje. Tražio je, molio zbunjen, da mu priča i samilosno brisao njeno tijelo maramicom.
- Bolje je za mene da učiniš to. Samo nemoj nježno. Budi grub, svrši i odi. Poslije ću mu sve morati ispričati sa svim pojedinostima. Ne otežavaj mi već počni. Na meni će se slomiti ukoliko ne učiniš ono za što sam ovdje. – pričala je jednoličnim glasom. Svršio je brzo i pokunjen izašao napravivši mjesto slijedećem. Trajalo je do kasnog jutra.
Sama na krevetu sređivala je svoje misli. Dodir zubima na jednom mjestu učinio je da se čvor odveže. Protrljala je zapešča da vrati cirkulaciju. Pogled na lonac sa natpisom ŠEVA ZA MEDVJEDA.
Limuzina pred vratima. Šofer u uniformi otvara vrata vidno umornoj ženi. Na zadnjem sjedištu zadovoljno prebire po kovanicama u džepu. Tmaste oblake zamjenjuje Sunce. Počelo je onda kada se htjela osvetiti. Kada? Više ne zna ni zašto niti kome. Jedino što zna da joj se sve više sviđa.

hvala, philippe, stavljeno

a jel to sumrak bogova il sapunica nek biraju sami

:))) može

a viđeeee navaleee:)))

medo dodan :)

pa, pazi, sve u istu večer :))))
oduševljena sam

jel to do sada bili svi nešto sramežljivi pa čekali da im učiteljica da zadatak, da bi imali razlog za pisanje????..ili ipak u svakome od njih ima..nekaj kaj mora biti napisano?...a nije linkovlje i slikovlje?..
lijepo za videt:)))

čitam čitam:))

mislim da je stvar u igri, poticaju
homo ludensi, to smo mi :))

dona ja niesan oni iz skupa svi jebenmje

vidija bin ja poticaje kad snig zavije kako se lopata odma skrije

i snijeg brzo dolazi :)

aa ti si nešto kao šipak.-nar..a mi ostali iz skupa jabuka i iz skupa krušaka:)) nice:)

svaki šipak se jede. probaj paš znat samo treba odabrat u pravo vrime da bude ukusan

idem sad.
prilozi na mail, fala :)

veliš...stvar trenutka?...moguće:)))

...ok, ja ću nešto sasvim različito...:)

:)

(konačno da imam kaj za čitati...i razlog da se logiram ;)

"PODJEDNAKO"

Oduvijek sam bila teška žena. Otkad znam za sebe borim se protiv petnaestak previše. Te čajevi, te gimnastika, steznici, sirovo povrće, tri litre vode dnevno, dan gladovanja, mjesečeva, sunčeva i ne znam im više ni imena, dijeta. Od ranog jutra dok ne bih sklopila oči osjećala bih glad. Onu ukrajinsku. Glad i strah. Strah da ne popustim. Da se ne omaknem sebi i skliznem ko uže, kao klupko vune u čoporu mačaka, kao ruka nad liticom. Masna ruka spasitelja.

Borba je trajala sve do jednog dana kada shvatih.

-T-mast da pojača strast! Prije upotrebe pažljivo pročitati upute o lijeku..Za obavijesti o kontraindikacijama i mjerama opreza pitajte svog liječnika ili ljekarnika…!

Kako završiše reklame obuzeše me sjećanja. Vidim njega, sebe vidim. Čujem ga da ode, vičuć:

-Oduvijek si bila laka žena. Rekli su mi odmah. Svatko tebe može imat. I sa svojih dvadesetak viška, laka si ko perce. Otpuhnut te može svatko. Krećeš se na dah svakog muškog koji samo puhnut u te hoće.
Gadiš mi se!

Jel bilo od masti, od vražije kreme, od svilenih bijelih niti u kutiji veličine naprstnjaka.
Il od čega drugog, ni danas baš ne znam.

„T-mast da pojača strast“, pisalo je samo.
Htjelo mi se njemu biti što nikada nisam bila. Čigra, puma i lavica. Gejša bijela lica, crnoputa divljakuša sa suknjom od morskih trava. Htjelo mi se biti njemu svaka. Takva biti da nijednu nikad ne poželi više. Da mu budem niti svile i sa svojih petnaestak više.

S lakoćom, teška žena, htjela sam mu biti.

Ali samo s težinom, laka žena sam mu bila.

Tako shvatih da lakoća i težina trnovite pute prte.

Podjednako.

( 9. 10. 2012. ;lanena- ZMB)