Mic, mic...

Slobodna sam, sama, mogu raditi što hoću, mogu ići gdje hoću, nemam zdravstvenih problema, baš nikakvih, djeca su odrasla i dobro su...i sad bi netko rekao, pa što više hoćeš...e pa hoću

Čim možeš raditi što hoćeš,možeš si priuštiti i to što hoćeš!

Valjda me pere depra...doputovala sam, nakon svih onih, katkada i neugodnih aktivnosti u Hrvatskoj, ovdje me dočekala prazna, hladna (ugrijala sam ju) kuća. Šta raditi? Ništa. Gdje ići? Nigdje.
Lišće opet napadalo, nemreš skupljat, jer pada kiša, onak dosadno, uporno...dobro, jedan plus, ne bojim se više da će mi procuriti, jer svi moji krovovi cure...

Nedjelja, šta, kamo, ukuda...shit

Mnogo toga si mogu priuštiti, ali, sve besmisleno, kad si sam...

...a tu samost, ne mogu promijeniti, ne na silu

pa kad nečeš...starog politikanta:)))))) a.on se uporno nudi...

Moram priznati da mi najčešće paše, ali eto, ima trenutaka, kad se probudiš i ono, gle, sam si, bez perspektive cijeli dan negdje otići...prije sam imala Marinu, uvijek smo negdje išle, putovale, kupovale, lunch, dinner ili gledanje filmova u njezinoj ili mojoj kući, ali se ona preselila i sad imam k.

đusi.... welkom ... i samoj mi je tako :-)

Hej, pa neću ja prvog tko mi se ponudi, a da se ja možda nekom ponudim...osim toga, njega sam vidjela, nije moj tip nikako i nervira me šta radi i govori, naročito ovo zadnje...ne kažem, dobar je on čovjek, ali, ne za mene

đusi, posve se slažem s tobom....sve što čovjek ima čini se besmisleno ak nema s kime podijeliti. pa i sebe! no čini mi se da nit u hr nisi bila s nekim? dakle, osjećaj je subjektivan. zašto misliš da ti se u americi teže može dogodit netko nego li tu u hr? moj jutarnji blog nije bio hvalospjev samoći, već nakon sinoćnje eskapade, dobro sam se jutros osjećala solo..onak zbudiš se i ništa ne moraš, nikud ne juriš, nitko ne čeka ručak, večeru, doručak...nitko ti nije u posjeti...nikom ne ideš u posjetu. možda mi godilo to jutros nakon puno mjeseci drugačijeg? anyway, i ja još uvijek tražim a ne nalazim...svoju bolju polovicu?

Svi mi kažu, vrati se, ali ja se bojim promjena, osim toga, kćer mi je trudna, postat ću baka...druga kćer mi je tu isto na dva i pol sata...tamo imam samo Žuću

i fali mi...ne toliko ko tebi jer ja još radim, but...znaš, i kad si u vezi toliko ti toga fali? npr. imaš nekog a taj silno radi pa ti ne posvećuje pažnju, ili imaš nekog a taj nema love pa si(nam) nemre ništ priuštit, pa imaš nekog a taj je impotentan, pa imaš nekog a taj ima mamu ili tatu pa mu nemreš doć..etc...ajoj, ima i onih oženjenih ak se s njima spetljaš...a ima i veza na daljinu...jebemti, sve sat probala! hm...sada ištem samo malo mira, topline i da me nitko ne zajebava! nažalost, ispada u ovih šest let na iskrici da to najbolje mogu solo. hm...nije baš neki rekord, but čini mi se da ih ovdje ima više?

Mai, na neki način me tvoj blog potaknuo na razmišljanje, i odjednom sam osjetila da je sve bez veze, kada nemaš s kim...ne da ja neminovno ovisim o muškarcu, ne daj bože, jer dok sam s Marinom šalabajzala, malo su mi muški padali na pamet...ovdje nemam šta raditi, to je to...

Najčešće mi paše biti samoj, ali ovako u nedjeljno jutro, pola 8 (budna od 5 i pol), skuhaš kavu, pa da barem skuham dvije...pa onda šta...još se raspakiravam, stvari se peru, nešto se suši, kuća bi se trebala dobro očistiti, jer me nije bilo preko 4 mjeseca...al' nije to, to...eto zašto neki Ameri shoppingiraju, eto, nemaju šta drugo, a meni se shopping gadi

meni se nekako čini kao da te je,na neki način pomalo strah...pa ne moraš se zaletit...nisi balavica

Da bar imam Mrljicu (bit će joj teško nakon 4 mjeseca u društvu 3 mačka s kojima se obožavala)...trebala ju je kćer dovesti, ali jako kiši, pa sam rekla nek ne vozi po takvom vremenu...a baš je vrijeme da se ščućuriš s nekim

Iskra, naravno da me je strah...ja sam u panici, strah me je od svega...najlakše je ostaviti sve kako jeste, ali nije zadovoljavajuće...
trebala bih napraviti neki napor, da izađem iz tog kruga (čitaj sranja)...
ali gle, uvijek netko meže reći, ma šta, zdrava si, niš ti ne fali, skuliraj se, nađi si nešt za raditi, volontiraj...nije to tako jednostavno...čak ni to ne želim, ne želim se vezati s ljudima, koji me poslije razočaraju ili ja njih (možda da, a možda i ne), ali od straha, je bolje niti ne ulaziti u dublje odnose

đusi, ti koji pričaju da ti ništ ne fali, pričaju gluposti! nemoj odustati, pa će bit kak će bit. eto, ja još uvijek vjerujem da ću imati s kime ostarjeti. izađi van (iz glave svoje), ponekad napravi i nešto što inače ne bi i nisi...tko zna, možda će baš taj pomak uroditi plodom. većina žena nikad prva ne pristupi ili se obrati muškarcu, a to je posve pogrešno! kad osjetiš da ti se netko svidi ili nešto želiš, kreni ka tome...posegni! u najgorem slučaju ćeš odustati...al samo privremeno! nedaj se ines!

nisam baš mislio na dublje odnose(vezu) ali upoznat nekog za negdje popit kavu,prošetat, to se uvijek može

http://youtu.be/37YgIgLX6Pg

U tome i jeste stvar, ovdje nemaš gdje izaći van...to je veliko sranje...tu je jedna glavna ulica, dugačka jedno 200 metara i to je to...okolo su kuće u kojima ljudi stanuju...nemaš kamo ići 'van', ma trebala bi se i ja preseliti, ubija me ova sredina, ja koja sam se rodila u Zagrebu...
ipak, sama činjenica da mogu s nekim razgovarati, a to je s vama, je jedan plus...zamisli da i toga nema, bilo bi da se čovjek ubije

Iskra, hvala na Radi...

Mislim da je ova kiđa zajebla situacije, jer da je suho, išla bi grabljati lišće, to je neverending story...taman misliš da si očistio, padne novo sranje od lišća

btw đusi zakaj imaš tako loše mišljenje o njihovim net sajtovima za upoznavanje? i tamo sigurno ima ok ljudi...ali je malo teže jer je veći broj, više budala etc....

...evo isto kao kod mene, samo zamijeniš ime Canada sa Sjeverna Amerika

http://www.youtube.com/watch?v=3URp4pAoDpg

Naletit će ti nešto u dućanu :-) kad se najmanje budeš nadala :-)

Jao mai, trebala bih ti poslati slike, o d v r a t n o...još kad se slika s puškom ili s ribičim štapom ili napiše da je couch potato, ovdje su sami seljaci...ili ga vidiš na slici ispred nekog sranja, neurednog od kuće...takve mi tipove nemamo, tj. nismo u prilici niti sresti...

Dućan...ak mogu u Billi naletit, da, onda mogu i ovdje...ali u Billi se ne može, a ovdje još manje...bokte, ovdje se izgubiš kad ideš s nekim, hvala bogu na telefonima, ne moram fićukat više da bi se pronašli

Možda ću otići danas vratiti neku torbu, koju sam kupila prije ljeta, dobim $140...ovdje cijene, koje napišu nisu ono što trebaš platiti, ne, na cijenu ti, na kraju, nabiju i tax, kod nas je već u cijeni, ovdje nikad ne znaš, što ćeš na kraju platiti

a gle đusi, nit si ja nisam našla para (kad kažem para onda mislim intelektualno, fizički a i materijalno) u ovih šest godina...zagreba a i šire, jer sam se družila i ljubovala od istre do hvara. dakle, strpljen spašen...ispada da si izbirljiv...ali samo znaš što nećeš. ja kažem da imam šanse možda tek kad pređem 60...tada mi sex neće biti važan a muških koji su onemoćai ima više nego ovih drugih. dakle, šanse rastu. ti si još jako vitalna žena...hm...i tebi će valjda se otvorit neke mogućnosti...kad malo ostariš? :))

preseli se onda,možda na Floridu...:))))
http://youtu.be/rXHvFCOHTKw

...ali je opasno ići na takva mjesta, vraćati stvari, jer jednu vratiš, a pet drugih kupiš...a onda opet dođem vraćati, stalno recikliram iste novce...to je tu dobro...malo se izdovoljim, tu mi stoji ispred nosa, isprobam tu doma, prođe me volja - vratim, ništ ne pitaju, samo daju lovu natrag

HA, HA, HA...mai...nemoj me nasmijavati...šta se treba dogoditi, da ti sex ne bude važan, ako ti sada jeste...nema toga...uvijek je važan, do god si živ, ako si zdrav, ako ne, onda nježnost...ali snošaj, ne vidim zašto bi ti prestao biti važan...

Pa ti si okružena pravim "rednecks-ima", ne može ti onda biti dosadno ...

Upravo tako Đorđ, a ima tu i pristojnih, intelektualaca, ali, oni su ubračeni, snažno i zauvijek...

...isuse što pljušti...

Glupo mi se miješati, šta nisi radila neku keramiku ili sl. ?
Toliko stvari i mogućnosti, nije sve tako crno ...

E društvance ,dobro se imajte, idem nešto doručkovati, pa ću onda vidjeti šta dalje...
da, u sun roomu imam krasan novi plinski roštilj, ove godine ga nisam niti jednom upotrijebila

Ma inače radim keramiku, samo sam tek stigla, nisam još svoja, malo adaptacije...kažu da svatko ima depresiju kad se vrati s godišnjeg, a ja sam tamo bila 4 mjeseca...planiram se malo ozbiljnije baviti umjetnošću...mogla bi i naslikati nešto, mogu ići u gym, mogu svašta...ali sada sam ovdje u toj j'b'noj kući u polumraku, u ovo nedjeljno jutro, s kišom koja ne prestaje

ajde,ajde,bit će sve dobro...

joj jusi....ima nas jos puno takvih kao ti..
u prinzipu imamo sve i opet nemamo nista, jer nam samo ono malo nedostaje..
i k vragu to njamanje nam najvise nedostaje.....kao da smo invalidne....
i ja sam vec razmisljala da osnujemo klub nas, koje vrednujemo zivot a ne stvari....
i sve opet izade na zezanciju....ko nije nas kruh probao, ne zna kakva mu je kora...
hav a nice day jusi :) i svi ostali naravno!!!!!

Hvala ti, baš je tako...u međuvremenu sam išla malo raspremiti preostale stvari iz kofera, sad mi se pere već 3. mašina, ali...još uvijek je nedjelja, sama, sutra ponedjeljak, sama...i tako u nedogled...a razmišljam o natjecanju s nekim ženetinama, ako odem online...ne da mi se...da me netko ocjenjuje ko' stoku na sajmu ili što imam i što nemam...