Materi Dalmaciji
Ovo je moja zemja,
škrta i suva,
a lipa,
lipa do neba.
More je krasi,
sunce je grije,
divota njena svakog opije.
Ovo su moji ljudi,
bučni i gordi,
Bogu se mole,
a sipju beštimje.
Tvrdi ljudi, tvrdi ka stina,
mekana srca,
pisme lipe ka duši lika.
I to san ja,
šempjav i prgav,
mekan ka bumbak,
a opet rogat.
I to si ti Dalmacijo,
i to san ja,
i to smo mi tvoja dica,
dica zemje,
zemje Božanskog lica.
beštimje=psovke
šempjav=ludast, blesav
bumbak=pamuk
14.10.2012. u 14:41 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
E'a, :-)
puno je ta lipa moja zemja propatila od huna,avara,tatara, turaka,german, talijanaca,
ma i od nas hrvata,
a u zadnjem ratu i od cetnika,
ma otrpice ona i ova dva,tri stiha od ovakvog pjesnika e.
Autor: Jarac999 | 14.10.2012. u 15:02 | opcije
Jarče...osmijeh tebi.-)))
Autor: azurna_kuglica | 14.10.2012. u 15:10 | opcije
tvoja zemlja je i moja zemlja :-)))))))))
Autor: sleeping | 14.10.2012. u 15:18 | opcije
:))) lipo.
Autor: malamaza7 | 14.10.2012. u 15:23 | opcije
Hvala damama.
Autor: Jarac999 | 14.10.2012. u 15:34 | opcije
Nu nego da pitam spavalicu ma sta i moja je tvoja, ali si digod mi primakla mejas (medjasni kamen) bum te tuzil kak zagorec haha
Autor: Jarac999 | 14.10.2012. u 15:35 | opcije
ovo je moja zemlja skrta i suva,
kad sunce sija, kad vjetar duva.
i kad se jarac oko maslinovog ulja muva!
Pozdrav Jarcu!
Autor: magdal | 15.10.2012. u 7:46 | opcije