Ručkić krčkić

Moji studenti kažu, to nisu PRAVI prijatelji - pravi su oni koje poznaju ZAPRAVO. I ne, ne pada im na pamet da ih upoznaju, ove virtualne, ni zapravo, ni ikako drugačije osim virtualno: jer virtualno nije pravo. Virtualno je približno pravom, ima slične učinke, izgleda skoro pa isto, ali nije to - to. Tak i rječnik veli Link . Rječnik također veli da virtualno može biti i potpuno imaginarno, stvoreno tehnologijom. Eh...!

A mi si ovamo došli naći nekog, ha? Ako smo u tome uspjeli, možda je to zato jer smo virtualno mladi - ono, skoro da jesmo, ali zapravo nismo. I jer smo novajlije u ovoj tehnologiji. Za razliku od ovih zapravo mladih, koji su s tehnologijom stasali. Pa su zato prekaljeni, oprezni, okretni i ponekad okrutni: jer sve to skup za njih nije zapravo. I nije pravo.

Drago mi je što se nisam oduvijek slagala s takvim gledanjem na virtualu, što sam bila virtualno mlada i virtualno naivna pa ustala od monitora i ispila ono nešto kava, upoznala zapravo nekoliko zapravo krasnih ljudi i mislim da je sad sve među nama zapravo pravo... Možda je tako ispalo baš zato jer smo bili podjednako neoprezni.

Nije mi krivo ni zbog onih koji nisu zapravo onakvi kakvi su virtualno, jer su njihove skoro pa istinite priče neizmjerno zabavne, a nisu zapravo škodljive. A možda je tako zato jer nepravo ne može biti škodljivo zapravo? Jer je prava zloća uvijek osobna i uvijek prisna. Uvijek je zapravo.

Igram se ovim riječima zato jer sam bolesna, jer mi nikak nije bolje, jer se počinjem pribojavati da nije nešto ozbiljno, upala pluća na primjer, što ako završim u bolnici, tko će se pobrinuti za psa...? Kad se to zadnji put dogodilo, uskočili su ovi moji virtualni prijatelji. Zapravo. I pravi. Ah, valjda neće opet trebati...

Možda sam se samo malo prepala samačkog života. Koji je zbilja lijep, sve dok ne zaškripi logistika.

A kad se prepadneš, svašta može dobro doći; čak i druženje koje je skoro kao pravo.

ja bih ti rado pričuvala psa...iako sam virtualna,
ali sam i sama bolesna već 10 dana....
bronhitis...pluća ..ne znam (vražje cigarete)

ja nemrem čuvat .... već imam mačka
al ti želim što brži oporavak :-)

Treba ići po antibiotike....
doturu...
biti će sve dobro...ali kod doktora....
Ljupček veliki!

Hm, i realan zivot nam ponekad slicnji virtuali neg reali, zbog zamisljene slike o sebi samima i svitu oko nas,
tako da cesto i realni prijatelji ispadnu virtualni i obrnuto.
Ide ti puno lipi virtualni zelja za sto brze ozdravljenje.

Sve pet, cure, nije ovo virtualno žicanje :-)) Samo malo jadanja, ah...

Sleeping, drš se, i ja ću sebe, a virtualno pomalo i tebe ;-))

Je, idem sutra doktoru, već sam poduzela sve što sama mogu poduzeti, sad je vrijeme da se iskaže medicina.

Hehe, ta ti je dobra, jarče! Zbilja, imam slično iskustvo.

Ali, nisu ni pravi ljudi - oni u čiju zapravost nema sumnje, jer ih oduvijek poznajemo u svim dimenzijama - dakle, nisu ni oni loši. Evo, prošlog vikenda sam bila na putu, a životinjsko carstvo mi je čuvala naša virtualna drugarica marta. Međutim, moje dvije opipljive susjede su primijetile da me nema; i da pas cvili. Pa su bogme ošle pogledati da nisam pala, da me nije netko umlatio, skupile žene petlju i moje rezervne ključeve i ušle u stan. A onda cucka dodatno prošetale. Zapravo, pustile u dvorište. (Njih nisam molila za šetanje, jer s jednom nisam tak prisna, a druga ima oba kuka umjetna, dok njen muž ima obje noge amputirane i hoda na protezama - mislim, zbilja im nemrem uvaliti neposlušnog šaponju, koliko god mator i trom bio!). Mogu vam reći, drago mi je što su se zabrinule.

Ljudi se ne moraju voljeti da bi pokazali humanost, meni je to oduvijek
bio prioritet,
zato, moras unaprijed biti dobra uvijek s prvim susjedima ,jer
ako nemaju usadjene visoke moralne vrijednosti, najezila si :)