Crna Kraljica Sjevera

"Oh tonight, you killed me with your smile.
So beautiful and wild, so beautiful..."

Te noći cesta za Lukoran izgledala je jezovito.Osamljenost proljetnog otoka ne može se opisati riječima.Gledam na cestu tvojim očima iz tvoje visine.
Drhtim kraj tebe i čekam što će se dogoditi.
Tako si lijep i divlji.
Bojim se što će se dogoditi sada.Sve znam o tebi.Sve mi je reklo Nijemo Znanje.Pitala sam ga o tebi.
Glazbena melodija, riječi ljubavnika, tvoje magijske vještine.Kaos u mojoj glavi kada me dodirneš mislima.
Snovi u koje ulazimo zajedno, i tvoje obećanje da ćeš me ljubiti na gotičkom groblju kada padnu snjegovi sjevera.Vodi me tamo na sjever, da te osjetim u potpunosti.Tvoje usne, tvoju kožu i tvoju krv.O mojoj ćemo razmišljati putem.
Opet sam se ludo zaljubila u tebe, tisućiti put već.Skinula sam sve šalove sa sebe, odlepršali su lukoranskom cestom.
Sjećam se kako si me tražio na Tkonu želeći osjetiti moj miris.
Pretvaramo li se u vukove, ovako izmiješane krvi i istih sjećanja na prošlost?
Ona dva kamena još stoje tamo, a moja dva vuka vjerno sjede kraj mojih nogu, čekajući tvoj dolazak.
Preplašilo me pismo- kletva.Trebam te, da odagnaš neprijatelje sasvim daleko od nas.
Tako me slatko ubijaš svakim svojim pogledom.Zagrli me čvrsto i obećaj mi.
Beskrajno te volim.
Svjetla Zadra tako hladno trepere u daljini.Moje te ruke sada dohvaćaju, trajekt nam više nije potreban.
U toploj unutrašnjosti otoka čekam te spremna.Bosiljak i ružmarin u mom vrtu samo za tebe ljubavi.
Ispričaj mi sve što vidiš o budućnosti.
Vidim samo tvoje usne na svojoj koži.
Povedi me u svoj Rim.