život naš svagdašnji...

Stavio je omcu oko vrata iako je znao da ni ovaj put nece u sebi pronaci dovoljno snage da prekine taj bijedni tijek misli i deprimirajucih dogadaja.Nista mu nije islo od ruke.Djevojka ga je napustila,izgubio je posao nepoznata novinara,propio i bankotirao.Smrt je bila jedini izlaz.Izlaz kojeg se najvise bojao,koji nista nije rjesavao.
Zaculo se telefonsko zvono.
Trznuo je glavom.Zadrhtao tijelom,izgubio ravnotezu i stolac pod nogama.Prasak vratnih kraljesaka ispunio je prostoriju i mrtva je lesina zanjihala luster..
Steta.
Steta,buduci da je poruka na telefonskoj sekretarici pripadala njegovoj djevojci koja ga je zeljela natrag,obavijestiti ga da je dobio natrag posao unaprijedjena novinara jer se njegov clanak o smislu zivota proslavio u svijetu.Na vratima je kucala njegova sestra koju je cijelog zivota trazio po sirotistima,a na upaljenom je televizoru voditelj cestitao dobitniku glavnog zgoditka lutrije..njemu.