SRCA U ZLATU
Sahranjeni cvjetovi opet niću...
Da bili bi zgaženi,
s mrvicama blata na mjesto latica...
Sa leptirovim dahom...
na mjesto prašnika... U vječnosti svhranjeni.
Miriše rasplakana zemlja...Znoji se nektarom tvojim,
u meni sve zvoni...Leprša snagom orlovog krila,
dok zračim kroz ptičje oči...
Što zagledane s juga,
me upijaju u beskraju noći...
Zlato mi se proljeva suzama... Zarobljeno,
al nova nada iz stare graje kliće...Da bi srce bilo vraćeno...
ali ne zdrobljeno...
SARA MONTIEL
Link
28.10.2012. u 19:43 | Editirano: 31.10.2012. u 20:04 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara