kurčeva kijavica

Negdje početkom rata, u borbenom zanosu, kupim bombu. Pravu bombu. Sad i ja naoružan, ponosno je donesem kući. Gledam gdje bih je spremio. Nigdje mi se ne čini dovoljno sigurno. Djeca pretražuju svaki kutak kuće. Zaključat ću je! Ako je zaključam, šta će mi!? Zapravo ni ne trebam bombu. Što uraditi? Da je aktiviram? Nije sigurno. Možda baš tad netko naiđe. Kako se uopće rukuje bombom?Možda su proizvodjači (Srbi), znajući da će na naše tržište, namjerno ugradili trenutni upaljač, da ubije onog tko je pokuša aktivirati. A, jesam bobmaš,,,Prespavam. Ujutro, još gore. Konačno! !!!!! Otići ću u grad, naći nekog 'šarenog'. Pun je grad branitelja. Oni će valjda znati šta će s njom. Nedjelja oko podne. Sjednem u auto, bomba na suvozačevo sjedalo. Vozim prilaznim putem prema magistrali. Na ulazu u magistralu, policajac okrenut meni leđima. Sklonim bombu u džep. Udjem na magistralu neopaženo. Kad sam već odmakao, vidim u retrovizoru, policajac mi nešto panično maše. E nećeš me zajebat, mislim se, 'nisam te vidio'.Vozim. Magistrala prazna. Nigdje nikog, ni u jednom pravcu. Sam na cesti. Na svakom sporednom puteljku, policajac. Ne kužim ništa. Stižem na veliko raskrižje u Solinu. Mnogo policajaca. Mašu mi, da ubrzam vožnju, da što prije napustim križanje. Prolazim, nezaustavljano. Dolazim u Split. U najbližem kafiću nalazim 'šarenog'. - Kupio sam jednu bombu, meni ne treba, Vi ćete je bolje upotrijebiti.Kako ne, on zna kako se rukuje.Nakon pića, krenem kući. Sretno se ćutim, ta , rotosiljao sam se bede. U autu upalim radio. Vijesti. - Predsjednik, dr Franjo Tudjman upravo je došao u Sinj. Nazočit će završnim svečanostima tradicionalne Sinjske Alke. Putem, od zračne luke Kaštela, preko Solina do Sinja, razdragani hrvatski puk pozdravio je svoga predsjednika. Oblio me hladan znoj.

Čovječe, al se tebi rano diže!

Hahaha, ne znam koje te sve vrline krase dragi Debo i u čemu se sve možeš pohvaliti da si "gifted", ali dar za pisanje svakako imaš. Cmoka.