Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Duša mrtvog pjesnika zaustavila se i razasuta po svijetu prošaptala: "to nisi ti". Osjećam prazninu nakon svega. U bijelo obojeno propinju se misli, oblaci se nadvili nad noć, svijet je stao na pola puta i uzdahnuo od boli srca. Između neba i zemlje više ne vlada mir. Brže od planinskih potoka završila sam tu priču. Brže od svjetlosti došla je noć i zaokružila jednu cjelinu u svoj mekani plašt. Kao srna na čistini, na meti lovaca …. stojim i promijenjenim očima gledam gustu šumu života u koju moram ući. Za uspomenu na proteklo razdoblje života, dižem čašu čiste vode i umivam slijepe oči, koje nisu vidjele, jer su se prepustile očima srca, koje je ovaj puta gadno pogriješilo.

Uvijek nesto lijepo napises.... :)))jako volim citati tvoj Web !!! Dobar dancic ti zelim :))))

nyah ta ko je vidio da srce grijeshi. ma, zna ono kud vodi. samo mi ne znamo, jelte?

ma, srce isto pogriješi, itekako! :)

pa i srce ponekad "preskoči", sve oboji nekim tajnovitim bojama a buđenje je obično bez sjena, s bijelim zastorima kojima se obavijamo..ma, pišem shitove..isto mi je :(

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr