Dugi je put......

Ta prokleta bol se bez pitanja nastanila u meni, iako se bez nje, vjerne prijateljice ne može.

Danas pogotovo, dolazi do izražaja njezina velika sijena, a ugledam ju tek, kad ju osjetim.
Piše u mojoj tekici, gdje zapisujem mudrosti ljudi koje sretnem negdje u prolazu, da treba bol opisati riječiju, jer ako šutiš gušiš srce puno boli dok ne pukne. Ali danas je moje srce vlažno, suze same teku, ne želim ih, ali ponekad popustim pa omekšam srce i ispraznim dušu od boli.

Neki ljudi kažu, da bol treba poštivati, ali bol ne zavređuje poštovanje, jer postaje velika tek kad ju pobjedimo.
Od jednog sata danas mi je napravila mnoge. Sa ugodnih uspomena nježno brišem paučinu , pokoja suza ovlaži mi mali smješak, onako stidljiv da ne povredim bol i da ponovo ne bukne.

Malo kiša - malo sunce, izašla sam van u prirodu, da mi pomogne kao uvijek. Tamo daleko nazire se more , moje more boli, smirujem bol, divim se prirodi jer , kaže Goethe, život je najljepši pronalazak prirode, a smrt njena vještina da što bolje iskoristimo život. Ja mu vjerujem. Obrišem suze, i mislim si , stavit ću ja malo mog razmišljanja ovdje , u ovu moju „tekicu“, tek toliko, za još jednu uspomenu.

Ta ti je tekica putna torba za stare dane. Kad dođu te godine, vidjet ćeš koliko si bisera ponijela sa sobom u starost. Bravo.

postoje učinkoviti načini liječenja svake boli..pa i SVAKE

uh...uh...uh

bol odaje srcu ljubav prema nekome koga nema više
ajde ..daj nam jedan osmjeh ...

Samo da prođe još nekoliko sati Vuće, obrišem suze i eto mene "nove" sa osmjehom:-))

kumice....sad okreni list u tekici....i nacrtaj smajlić
i reci....ja to mogu,ja to hoću

Medo , držim te za ruku , skupa hodamo i lakši je korak:-)))

Ću ću kumo , jer želim i hoću i mogu!

sve prođe
jebeni vučko obrisa blog
a taman sam mislila pisati koliko sam lijepa

D-D,tebi trep trep, ne baš hrabro, al je!

Bis....ljepo je da si to podjelila s nama....kakvi smo takvi smo...tu smo....
veliki zagrljaj....

Na-Nice:-)

kako god to zvučalo ,vrijeme je najbolji lijek bis

kumice....jedva čekam sutrašnji dan

Taja sutra je novi dan:-)

da kumo, bit će sunce rekli su:-)

ma ne zbog sunca...
zbog tvog osmijeha :-))))

:* , bis

:-)**

evo stigao novi dan bis :)

Danas dobro? :-) :-*

Prelijepo. Dirljivo i lijepo do bola.
Ova Goetheova izjava je ljekovita za dusu koja pati.

A patnja je jednostavno nit u tkanju ljudskog zivota... ne da se izvuci ni unistiti. Mozemo ju samo okruziti nitima mira i radosti. To uvijek mozemo. I bolje da se posvetimo tome nego da se batrgamo u nastojanju da iskorjenimo patnju...

I znas, Biserna, mislim da je laz kad se kaze da bol vremenom nestane. Nije to istina. Vec se dusa samo prilagodi tom bolnom kamenu koji nam se dogodi i nastavi zivjeti, potpuno svjesna njegove prisutnosti.