?

Razmišljati o smrti, razmišljati o svojoj prolaznosti, pratiti kako se mijenjaš, kako ti se pojavljuju prve sijede i prve sitne bore oko očiju… Kako ne stižeš više onoliko koliko si nekad mogao, a ako i stižeš nekako imaš manje energije navečer nego što si nekad imao. To je cijena godina, da. Ali one nose i svoju kompenzaciju, a to je znanje, iskustvo i daleko veće razumijevanje svega što vidiš oko sebe. A i bolje razumijevanje samoga sebe. Kad bih stavio na vagu mladost s jedne strane i ove prednosti većeg broja godin s druge, iskreno ću reći da bih uvijek izabrao ovo drugo. A čovjek koji tako osjeća ne žali za mladošću koja nestaje. I vrijeme koje je ostalo pred njim ne ulijeva mu strah, već gleda u njega u očekivanju i sa žudnjom… za novim spoznajama i iskustvima shvaćanja svijeta, ljudi, Boga, sebe… koja će se nadograditi na ona koja već ima.

Ako si tek sad primijetila prve bore, onda si ti na konju...:)))
Ja sam ih primjetila prije par godina i samo se nadograđuju..hehehe.
Al, iskreno ne bih htjela biti mlađa, zato što mi je sada lijepo..
Obavila sam sve obveze prema djeci i drugima...i posvečena sam samo sebi.
Koliko smo, ili nismo u tome uspješni, nije bitno... bitno je
da smo sretni sa svojim godinama i borana, koje trebamo ponosno nositi...:)))

imam i ja bora... atko ih nema u tim godinama...mene ne smetaju..volim ih :)

to ti i kažem...:)))
Treba voljeti samog sebe...
Kritički se osvrtati na ono što možeš poboljšati,
ali nikako paničariti zbog godina....
I drugima idu godine... ne samo tebi ili meni.:)))

naravno...živim svaki dan i ne razmišljam o sutra

kad se pogledam u spiglec, zadivljena sam i prezadovoljna jer tak su mi se borice lijepo rasporedile hvala im....

točno tako..simpatične su