Trideset godina putovanja- Tin Ujević
.Anđele, pogledaj natrag kući
i plači;
no meni pusti da budem jači;
ja neću ući...
Mrzi me da gledam svoju mladost.
Mrzi me da me prošlost veže.
I u bijedi ima radost
što nema mreže.
Ja nemam mreže, ja nemam veže.
Ja gubim sebe desetljeća.
Ima u meni pomama cvijeća,
i još imam ravnoteže...
Čemu se vraćati na stara mjesta?
Ja mrzim groblja i starinu,
i cijenim svjetlo i širinu:
postoji cesta...
Imaju kuće stare i nove.
Tuđe.
Ja nemam kuće.
Ništa me ne zove.
Trideset godina putovanja,
brda prokletstva.
Bez posla i bez zanimanja,
bez sredstva...
Sotono, ne daj mi kući.
Anđele, plači.
Ja stradam, ja sam jači.
Ja neću ući!
Link
14.11.2012. u 17:49 | Prijavi nepoćudni blog
-----------------------------------------------------
Autor: AnimaCandida46 | 14.11.2012. u 17:49 | opcije