..dakle ovako..:)

..once upon the time :

"Medo, medo..pokušat ću pisati najjasnije što mogu kako bi i svaka riječ, a ne samo rečenica,
značila samo to što piše; kako ne bi u njima ili između redova tražio ikakva skrivena ili
dvostruka značenja i mučio se tumačeći ih na razne načine, kako to inače imaš običaj.
I znam da ću ti se učiniti opet bešćutna. Neka.

Pročitala sam mailove četiri puta, s pauzama..pa onda još i peti puta. I, vjerojatno ću ih
čitati još koji put. Neka.
I za svaku tvoju riječ i rečenicu u njima, a i za neke druge iz naše prepiske, pa na msn-u,
sms-om ili u našim razgovorima, imala bih svoje tumačenje; pokušala ti pokazati kako ja vidim sve ono što si ti opisao, kako sam ja to sve doživljavala, što promišljala tada, koliko me stajala ta, kako ti kažeš kontrolirana apstinencija… Ali neću.

S tobom sam doživjela začuđujuće iskustvo..Da sam JA ta koja NE analizira ovoga puta, apsolutno suprotno sukusu mog bića...već analizira druga strana – ti.
Da sam se željela prepustiti neveri koju si prouzročio..oluji koja čupa iz korijena…
Bezumno i bezgranično, misleći da sam napokon pronašla nekoga tko će mi dopustiti da ga
volim takva kakva jesam. I još važnije, da ću sebi dopustiti da nekoga opet volim, da se
otvorim i pustim ga u svoj osobni prostor i život.

Ali, ti si orkan..a ja samo lahor. Ti jurišaš, a ja lagano hodam. I shvatila sam to na vrijeme.
I rekla ti da ti nisi to što ja trebam. I to je istina. Neka sam rekla.

Ali to nije značilo da nisam i dalje osjećala želju i čežnju da me poneseš, i odneseš. Neka sam.
To nije značilo da, ako sam shvatila umom, da sam to i prihvatila neranjena srca.
I kad si ga zazvao ponovno…naravno da je odgovorilo; samo čekajući na taj šapat,
da pobjegne od rešetaka kojim ga je razum opkolio…nadajući se nekakvim argumentima
kojima će pobiti svaki pokušaj sivih ćelija da ga urazumi…Ne žalim. Neka je.

I tad je trebao zavladati moratorij na komunikaciju…trebala sam dopustiti osjećajima i
razumu da se skuliraju… poklafraju si, posvađaju se, potuku ak' treba..pa tko prevlada.
Ali neeee, ti ne bi bio ti da me stalno nisi podsjećao na sebe. Jer, nije riječ bila o
tebi…nisi ti bio problem. Nije stvar u tome je li meni stalo do tebe ili nije..jer mi je
stalo. Neka je.

Naš odnos je meni postavio neka nova pitanja, na područjima za koje nisam niti
pretpostavljala da uopće postoje..i jedno i drugo o meni samoj…trebala sam ih prepoznati,
razmisliti: vidjeti kakav stav imam uopće prema njima, jesu li važni za moj život…
otkuda su se stvorili….kuda bi me odveli..etc. Uglavnom, od pozicije da sam se željela
baciti bezglavo u vezu s tobom, opet sam se našla na prvoj stepenici i radila vivisekciju
na živo sebi samoj. Ali, neka sam.
I kad sam napokon završila.. poslala sam ti POZIV. Položila karte na stol…i pozvala
te. I neka sam, ne žalim .

Da se vidimo, da te pitam neke stvari, da riješim još neke nepoznanice jednadžbe,
da vidim jesam li dovoljno jaka opstati u tvojoj oluji..Jer, jedno je ovako piskarati i drljati
bez obzira što je sve točno i istinito, a sasvim nešto drugo biti blizu, pogledati se oči u
oči i osjetiti u tom trenu da li je to TO što samo mislimo da jest.
Rekao si da nećeš riskirati da te opet odbijem. U redu. I to sam prihvatila i povukla se.
Ostavila vrata otvorena – ono, ako treba biti, biti će…kad timing bude pravi. Kad i ti riješiš
neke svoje nedoumice..nesigurnosti..okolnosti..život..tako si rekao, zar ne?!
Vrlo jednostavno, zar ne?

E daaaa..ali, zašto bi bilo jednostavno kad može komplicirano, zar ne medo!?
Raspoloženje ti varira extremno: pišeš jedno da bi u sljedećoj rečenici već vagao
tu istu tvrdnju priznajući da se može i drugačije tumačiti…bijesan si na mene, na sebe,
iskačeš iz kože da bi slijedećeg trena bio umiljato janje…Ti bi želio neobavezni odnos, a
tražiš emocionalnu involviranost; želiš samo ljubavnicu, a htio bi biti zacopan k'o školarac i
slati poruke po cijeli dan; kažeš DA, pa za par minuta ili čak sekundi kažeš DA, ALI…
O, nemiru moj!
Ti imaš osjećaj da je upravo taj disbalans pokazatelj koliko ti je stalo do mene, do nas.
I koliko god to mene doista snažno podsjećalo na onu pravu buru osjećaja kad je
čovjek na rubu zaljubljenosti, koliko god me mamilo da se tome prepustim…koliko god
željela da me ponesu isti valovi…e, sad više ne mogu.
Zašto?
Zato što, napokon, nakon sveg ovog vremena vidim da je to ipak BIT tvoga bića. Nije samo
stvar nas dvoje i eventualne veze. Ti si takav…sad gore, sad dolje…a ja to ne bih mogla
još jednom prolaziti, dosta mi je bilo onih 20 godina. Znaš na što mislim, ne moram
pojašnjavati, govorila sam već o braku, šahu, politiziranju…
To nije vrsta nemira koji ja priželjkujem.
Mi možda jesmo stvoreni jedno za drugo, za sudar svjetova…i vulkansku erupciju..
Čak bih se usudila reći…sigurna sam. Ali ta bi nas erupcija svakako i koštala puno.
A očito je da se oboje bojimo u ovom trenu biti povrijeđeni. S pravom ili ne, nije bitno.
Ja sam čak bila prešla i preko te bojazni kad sam te pozvala. Ti nisi načistu još sa time.
Zato, ne projiciraj svoje nedoumice na mene.

Eh, od moje početne namjere da ovo bude kratko, koncizno i precizno…ništa. Neka.
A da bih mogla još toga napisati…mogla bih. Ali neću. Mislim da sam dobro uspjela
prenijeti osnovne crte svoga trenutnog stava prema svemu ovom.
A problemi koje sam danas imala i spomenula…neznatni su i ništavni u odnosu na cjelokupan njihov broj, težinu i dugoročnost. Sasvim ih je dovoljno; umjesto da dobijem sigurnu luku u
kojoj bih se mogla od njih odmoriti i sakupiti snage za njihovo rješavanje…samo sam
još napetija i iscrpljenija stalnim tvojim trčkaranjem po mojim mislima.
Evo, stigla tvoja poruka..»Zakaj mi je teško staviti točku na to jedva započeto između nas?»
Radi svega ovog gore navedenog. I zato što želiš da ja to učinim.
Možemo ovako do sudnjega dana, pa i na onome svijetu, nastaviti mučiti jedno drugo.
Nismo imali snage za neke stvari, a na neki weird način već se volimo. I drago mi je zbog
toga. Ne žalim. Neka.

Idemo dalje, svatko svojim putem. Ako nam je suđeno, putovi će nam se ukrstiti i jednoga dana „ići ćemo istom stranom ulice“, zajedno.. I ovako se osjećam već počašćena što sam te upoznala i što si dio mog života jer si doista divna osoba, divan muškarac.
Nemojmo inzistirati na komunikaciji…da lakše prebrodimo, bar par mjeseci. Nikakvih
obveza, repova, objašnjavanja…ne želim to više. Slobodan si kao što si i bio. I ja također.
Nitko nije, u ovih posljednjih par godina, tako zaljuljao moj svijet kao ti. I drago mi je
što se to dogodilo. Ali o tome više ne raspravljam. Čuvam to u sebi. Bolja sam nego
prije par mjeseci. I za to ti hvala. Jasnija sama sebi. I za to ti hvala.

Nešto me tjera da napišem «vidjet ćemo s jeseni..» . Eto, napisala. Ali, ne, nećemo
tako. Nećemo si davati obećanja...grčevito se držati…ne. Ionako previše razmišljamo, a
premalo djelujemo. Ovakvi kakvi smo sada, nismo dobri jedno za drugo. I to je to.
Ne želim se opraštati nekakvim floskulama i klišejima. Samo ću sad reći ti : Laku noć, medo,
i svaki ti sljedeći dan bio ljepši od prethodnog! I pamti ovo..što treba biti, biti će;
što nam svemir daje, to je baš tako naše da dobijemo. Kad bude vrijeme za to.
Ako nije bilo, i nije bilo naše da bude.
Da, strefili smo jedno drugo i to dobro..:)) i tako će uvijek ostati zabilježeno u nama.
Poljubac!"

joj neću tako..ja bih nastavak, pliiiz)))

Stop i svaki prošli dan udaljen kao prošli život. Bez očekivanja. Samo lijepo pustiti da sile odrade kad se vidite. Vježbam i ja to. Teško je. Ovo je veliki kupus. Manje kupusa, više mesa :-)

:))..
ajde curee..pa piše..bilo jednom :)
..kupus..meso..hahahh..danas pire, krvavice i dinstano zelje..zimska hrana:)

Mimsica, jao, jao...meni se čini da ovo uopće nije nikakav kraj...dapače, početak je...i tebi i njemu je stalo...što ne probate riješiti

nemoj ti nama sad vrdat..lipo piši nastavak i gotovo, e:)

osuđeno na propast.

ajme..ja sam samo štela pokazat da sam ..i romantična, ne stavljam samo guze :)

mijenjam deset dobrih guza za ovakvu priču..i nastavak..DDD

a nitko od nas ne bi smio imati vremena za zajebancije mala.Jer ga imamo malo.

..naravno, marta..kad Mim kaže over onda je over :)

Vin, sad je neka druga priča..možda i stavim..sa happy endom :)

još ga opleti nogom u guzicu.Kako bi ga malo omela u hvatanju novih žrtava.

Mimsi, to ti je radi svoje nedovršene priče/priča znaš..malo projiciram)))

Daj ti nama mesa, malo da je to jače, sočnije, romantika je patnja, daj nam životne radosti :-)))))

hahhah..martić, ne brini, taj se od tad nije oporavio :)

passs..kaj, da bacim opet malo erotske pornografije :))))?

ma nama je ovo pornografija, šta nis skontala)))

misliš da nije?

no no vins..:)..treba uvijek tražit više i bolje :)
..gren..neki kolač umutit..sva osjetila treba zadovoljit :)

je li cijeli recept imaš ili ti ga dadoše napola?)))

marta..znam. Orkan sam bila ja, ipak :)..al moraš ih malo tješit :)
bajbaj društvo :)

Ma, da, daj nam onaj dio gdje se malo misli, a više radi. Da ima puno vanilija kreme, jagoda i šlaga :-) kad zagrizeš da curi sve okolo....

e..jel' to neki "naš" bloški medo?

poljubac...tebi i medi...ovo je ljubav.

mmm..kakvu sam Pavlovu napravila..mamaaa..mljac..
Ne, marta, nema veze sa Iskricom uopće, pogotovu ne sa blogom..hahahha
Iz davneee 2009. godine..čistila documents pa bacila na blog.