PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Kako to lijepo zvuči. Tko to ne bi želio? Iskoristiti unutarnji kompas, urođenu mudrost, naći put koji će nas ispuniti itd.
Zanimljivo kako se lako nudi svašta nešto. I u pravilu, oni koji najviše nude, najmanje daju.
Uvijek ću pamtiti dečka koji me zvao u šetnju jer nije imao posao, a onda ni dovoljno novca za drugačiji izlazak. Ali mi je kupio čokoladu. Jedan drugi svojevremeno je donio bocu vina i ružu koju je ukrao iz majčinog vrta. Meni sasvim dovoljno. Bilo je još takvih priča i svi su mi oni ostali u lijepom sjećanju.
Jednom sam pisala o tome kako i virtualne žene žele stvarnu pažnju. Kako želim osmijeh za dobro jutro i poljubac za laku noć. Kako očekujem poruku koja će me dočekati jer me se netko sjetio i kad nisam bila tu.
O čemu ja to? U prethodnoj nagradnoj igri dobila sam dvije boce pjenušca od meni dragih iskričavih prijatelja koje čak ni ne poznajem stvarno. Ovaj put dobila sam ravno jednu knjigu i to opet od prijatelja koji ne zna ni kako izgledam. Poklanjaju mi oni koji najmanje od mene traže. Poklanjaju mi oni koji bi to učinili i u stvarnosti. Malo ih je, al ih ima :)
Ne treba mi knjiga da bih procijenila koji je to pravi put i kakvog bih suputnika željela.

lipo...kratko i jasno...taman :)))

ima takvih dragih ljudi...ali se mogu na prste pobrojati na cjelokupnu populaciju.
najškrći su muškarci koji imaju i dobar posao i dobra primanja...i koji se busaju u prsa.
bila sam davno na kavi s ponekim dobricom...baš ono prostodušni, neiskvareni dečki. takvih više nema ovdje.

prije 5, 6 godina su ovdje stvarno bili manje iskvareni...koji bi imali obzira u komunikaciji...s kojima se pisalo danima...koji su uvijek poslali poruku s pozdravom i pozdravili kad su išli off.

Nisam podjelila knjige.

Ja živim svoj najbolji život - radim kao magarac a nitko me ne tjera.