...back into the flow...

ne ostane ništa, niti suosjećajnost, niti treptaj oka, niti spas izgovorenih riječi, molbi. Kada potone brod ostanu živi samo oni koji su na vrijeme pripremili pojas za spašavanje jer su znali i našli dovoljno vremena za snaći se. Zaboravili su tada na obećanja te da je postojao netko uz njih. Izabrali su sigurnije mjesto za usidriti savjest. Prvu luku spasa, misleći da su učinili čudo, da su spasili sebe - no, pitanje je, jesu li sada sretni, zadovoljni i mirni? Klimajući glavom prihvatili su sve uvjete protiv kojih su se prije mnogo godina svim silama borili, a oluja vlastita bijesa odvukla ih je daleko od sebe, daleko od drugih, daleko na pustu obalu vlastite samoće. Sada uz svu ljubav samo nepomično stoje gledajući sirene koje kruže i mole za spas samo jedne duše. One koja se ne jednom utopila u snovima mora pijanih mornara, one koja ih je vidjela kako čežnjama spasa grade toteme ljubavi oko sebe.

koji je to brod potonuo?

nije valjda onaj, što je plovio na relaciji Zagreb - Popovača?

Ha, gle tko je tu! Kisdihand Gnedige! :)

uhm. Valovito. Vidljivost jedan do dva.

...Ja nisam kao ti da bih prihvatila kraj, bez rijeci utjehe i bez ijednog pitanja...ko brod u boci putujes, a neces stici nikamo...jer suvise mi dugujes da bez mene bi mogao....

@Pike, trenutna vidljivost nula :) @Myra, brod u boci, hm, dobra asocijacija....