Ručkić krčkić

...toplo blato ili čopor. Na Iskrici, po svemu sudeć. Jer blog živne čim netko znan ili neznan pljusne u kaljužu; čim se ovce stanu prebrojavati i razvrstavati na ovu ili onu stranu.

A u svemu tome, ja najblesavija! Blogami! Bar godinu dana sam provela u uvjerenju da je sve to IRONIJA, da ljudi ne mogu biti baš TOLIKO blesavi. Ali jesu. Glasači, djelatnici, roditelji, ljudi sa svim pravima i obvezama - jesu.

I znate kaj? Sad i mene to veseli: ta spoznaja da nemrem pasti niže ni od koga ovdje zastupljenog. Nitko to ne može. Ovdje je sve OK, sve je opuštajuće: linč, odluke o nečijem životu ili smrti, tj. njihovoj poželjnosti, o kaznama, o izborima, o seksualnim orijentacijama, izborima hrane ili pića za doručak, ručak, večeru ili međuobroke, ovdje se izvališ u toplu kaljužu i prebrojavaš svoje stidne dlake ako te volja, vodiš kampanje za, protiv ili provrtimo youtube, niti jednu jedincatu sivu stanicu ne moraš opteretiti, štoviše, one same, kao da su jedva čekale, odjednom odišu klišejima za koje ni ne znaš da si ikada znala... Divota. Pravi pravcati wellness.

Ponekad se zapitam, valjda iz stare, loše navike, što je to u mojem životu toliko stresno i opterećujuće da mi godi ova totalna raspamećenost? I nemrem se ničeg sjetiti; a nije da nemam stresova i problema. Ali niti jedan nije toliki; svi su rješivi, u konačnici. Zatim se zapitam, valjda isto iz stare, loše navike, što to tako silno želim izreći a nikada nemam prilike, pa zato dolazim ovamo, jer tu mi nitko ne može upasti u riječ? I ničeg se nemrem sjetiti: tu i tamo poneka banalnost koju bih prije ispričala staroj; ali ništa bitno. Sve sam rekla. Kad je bilo bitno. I kome je bilo bitno.

Ne... Ništa od ovoga nije razlog. Valjda je toplina blata, čopora i raspamećenosti iskonsko stanje sreće. Ne samo ljudima. Svakoj živini. A ja sam isto životinja.

Ah, kako je lijepo poživinčiti!

Samo kad negdje u meni ne bi još uvijek postojala ona mala patkica koja panično radi nožicama dok nad površinom visoko uzvisuje glavu... Ali, i ona je životinja. Samo što voli hladnija i bistrija podneblja. Umorit će se i ona i onda će jedva čekati toplo krilo u nekom kokošinjcu... I ne, neće birati, kokoš, guska, ili patka: svako krilo će joj biti dobro. I toplo. I sigurno. Za san.

ko i uvik, u sridu!

E lipa moja jeli ti sad razumis onu "bit sritan ka prasac"
eto i po tom ispada da je osnovni preduvje za sricu bi prase.

Kaj ćeš, valjda iz stare, loše navike ;-))

Blogme, jarče, više me uopće nije sram glasno roktat! Rock'n'roll, praščić babe!

Ma zar je vise ikog i iceg sram?

http://youtu.be/b7HYYKEbfLk

mene sram kada ne mogu izgladiti nesporazum sa bilokime!

Jarče, i ja se pitam... Nažalost, ponekad zalutam na neko mjesto na kojem pojam srama još uvijek nije zaboravljen. Samo zato puštam patkicu nek pliva i dalje. Umorit će se, nema frke ;-))

Maksimirko, odličan link! :-)))))))))))))))))))))))))))))))))

Mene nije. Zakaj bih ja gladila? Nek me glade!

(Ovo bilo za starog mojeg.)

...tamo gdje se ugodno , opušteno osječaš...evo ja siđem sa ovog" vlaka" pa idem "vanka"- da odmorim :-)))
pozzzz lijepi,huga i pusa i čuvaj se Vega:-)

dobro je biti u krdu, čoporu, štogod bilo,
ponekad skužiš da ima gluplji od tebe sama.
to bome ponekad veseli.

Hvala, bis! Kad opet postanem imućna, uopće neće biti čudno ako si stvorim vlastiti sanatorij, baš kao i ti. Ali, neće moći u njeg svaka svinja, a jock! Samo one koje dobro zanju rock! ;-))

*Znaju

Krel, ja to oduvijek znam (da ima glupljih od mene i da su većina), a svejedno me veseli... Štaš sad, ha?

Viš, viš, zaboravila sam da ovdje koješta moš naučiti: ako nisi seljanka, ovdje uvijek ima neka da te poduči o životu i radu seoskih životinja. Hvala vam, o hvala :-))) Sad se osjećam duhovno obogaćena, a tjelesno uskraćena pa ću odmah mrknut komad onog pokojnog, a čistog prasca kojeg sam si u nedjelju ispekla.

ponekad pomislim da sam ja naj,
ali me često razvesele

I don't need a google, I have pogni

Ma, krel, ovdje je sve (i svi) tak da nama bude što udobnije... Aleluja! Ček, jel ima tko neki dobar recept? Za prasetinu, pačetinu i život inače?

Nema? Evo, ja upravo primila optužbu da sam nekoj sirotoj ženi oduzela sve što ima, tj. posljednju šansu za sreću, ilitiga ga potencijalnog iskričarskog ljubavnika... Ovako: sve sam pregledala kod sebe doma - ormare, ladice, odvodne cijevi, podrume i tavane - i nisam našla takvoga. Ali sam naletjela na nenošenu svijetloplavu majicu i još uvijek neraspakiranu novu-novcatu bijelu košulju, kupljenu prije dvije godine.

Dakle, kod mene nije. Pogledajte kod sebe - možda ga ne vidite? Možda se sagnuo i traži izgubljeni sitniš pod namještajem?