'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

>žene od 50+ sigurno ne žele brak i pranje muških čarapa..>

doista,zašto bi im trebalo priuštiti takav težak rad.

odlazak na potok,nošenje teškog drvenog korita,namakanje nježnih ruku u hladnoj vodi...nikako to ne bi pravi muškarac poželio jednoj ženi.

ili iskuhavanje gaća u velikom pocinčanom loncu dok ona glave pokrivene rupcem, miješa robu u vrućoj vodi na šparetu,velikom drvenom "kuhačom".
to nikako ne treba priuštiti. i to još u braku!
jer ,što ima on dolaziti doma i mlohavim kurcem zapišavati oko školjke,koju će ona poslije morati čistiti.
ne,ne,neka on bude tamo negdje .nek piša oko svoje školjke.
ako je ima,naravno.

jer muškarac koji želi brak,sigurno je nesposoban sam sebi oprati čarape.
i ne zna niti kuhati...sve je to radio netko drugi.

i ne daj bože da to još gledaju njena sitna dječica.mogla bi imati traume za čitav život.

dobro si to napisao ;)

pitanje svih pitanja...c/p
Zašto žene nakon što saznaju da ih partner vara odjednom peru njegove usrane gaće? Kako to da te iste gaće prije tog saznanja nisu bile usrane? I da li to znači da njihovi partneri odjednom seru u gaće (pate od inkontinencije) ili se njihova sranja odražavaju i na donji veš? Anyone?
by otrovni dnevnik..frustracija 315

27.10.2011. u 23:11 | Editirano: 27.10.2011. u 23:12

to sam ja pitala davno na blogu,,nakupila masu odgovora:DD

dona,da sam ja žena,nabio bi mu te gaće u usta pa nek ih žvače i tako opere.
ali ,zašto ženi koja se ponovo uda nije teško oprati te gaće?ili samo svoje,nebitno.

i ja samo izražavam svoje mišljenje....i čuđenje.nema tu ništa osobno.

i što je tu tako teško ,ubaciti robu u perilicu,poslije izvaditi i osušiti?

hm...nakon 20 let samačkog života ( jednim kvazi brakom između) gotovo da sam se uželjela muških...čarapa? onak, obožavala sam kad mi se iste zavuku u veš mašinu i kad ih proguta filter? no, nakon toga mi je filter progutao i muškarca...pa smo opet...na početku tj. muške čarape su poželjne! iako sam imala (hm, ovo imala shvatite uvjetno) i muškarce koji su sam prali svoje čarape...neki čak i na nogama...sve u svemu...zanimljive te storije sa čarapama? gaće već malo manje...ili pak više?

hahah pa to i pričam...meni je taj argument smiješan inače a pogotovo uz sve te ariele, vanishe i super uber strojeve koji ti zacilingaju kad su gotovi...odjednom je sve usrano:PP

mai,sigurno nije stvar u čarapama.

a ovo:
#jer muškarac koji želi brak,sigurno je nesposoban sam sebi oprati čarape.
i ne zna niti kuhati..."
mislim ajmo bit realni..ak sve znaš kaj će ti brak?
(advocatus diaboli)
xixixix

nije stvar u carapama ako je ljubav u pitanju ...

meni nije jasno, zašto netko ,nakon toliko iskustva,loših ili dobrih,ta ista ne bi iskoristio na dobar način.

ok,istina,ne mora biti brak.ali suživot olakšava stvar.

una,jel tu odgovor?

kak ne...znaš, ak ti se oko nogu motaju (ili filtera) muške čarape onda znači da ti se i muško mota negdje...oko tebe? ja recimo ne podnosim sexat se s muškarcem koji ima čarape...to mi onak baš užas...mislim, šalim se al sam ozbiljna...ima muških koji ne kuže u čemu je fora? pa onda lijepo zamoliš...čuj, alergična sam na sintetiku i fakat, on je uslužan...odmah skine čarape!

a mai...haha n da..pokrenula si interesantnu temu u vezi muškaraca i čarapa..poneki ja bi rekla fetišisti valjda..znaju ostaviti čarape na nogama za vrijeme sexa...taj dio je već za psi. razmatranje
tipa ko tuko?
kad je prestao mucati?
i sve tak:PPPP

hahahaha isto mislimo...
give 5:DDDDDD

hahahaha,sex u čarapama.
ajme

ali,zar nije jednostavno reći-skini čarape,budalo?

a viđe kako pelpe potajno skuplja bodove od promatračica..kaže ajme, na pravom mjestu:PPP

hm...na donino pitanje, kaj će ti brak ak sve znaš? dobro pitanje..iako su moji odgovori bili loši. jer u prvom sam bila zbog ljubavi (kak je čovjek glup kad je mlad pa misli da ljubav mora smjestit u brak da bi bila bolja ljubav, a onda ta ista...ode baš zbog braka) a u drugom zbog praktičnih razloga...koji su se potom izjalovili. onak, dogovore se dvije strane kaj ulažu i kaj očekuju. normalno, jedna ispuni svoj dogovor a druga zajebe. brak je mrak, ponekad!

da to je odgovor nista nije vazno ako je prava iskrena ljubav :)

dona,nema bodova ovdje.:))

pelpe dušo...si ti hlebinac?:)))

mai,o tome se i radi.bili smo mladi i nije to neka greška.
al sad,kad imamo to jebeno iskustvo i mogućnost ispraviti loše,strahujemo od banalnosti.

dona,možda:)
sigurno je da još vjerujem u dobro.:)

una,svaka čast. treba vjerovati u to...i ništa ne smije biti teško...za obje strane.)

je pelpe, nemaš pojma kak muškarci mogu sebe blokirat...tak su ponekad krti da samo...pucaju (kad su veze u pitanju). žene su ipak praktičnije...elastičnije! muškarci zajebu na početku, a žene na kraju! sve u svemu...jako prosječno!

ajmo racionalno
kolko sam ja shvatila većina ovdje još ima nejačad
koja će se svjesno upustiti bez 5000 provjera da tog nekog dovede doma. i kaže:- eh ovo je mamin prijatelj, pa za dva mjeseca :-ovo je sad mamin dečko, a za godinu:- on bu živel tu sa nama kod nas (max sam rastegnula vrijeme)
i onda se taj useli, i to traje dve tri godine i nekaj pukne..i kaj sad reć tom nejačetu...?
taj striček više ne bude s tobom rješaval matematiku..etc etc
dakle?

mai,jako dobro znam što je muškarac.i kakvi znaju biti.i kakve žene mogu biti.
ali,zašto bi ja žene sudio po svojoj bivšoj?

dona,pogodila si bit,ali...

zašto bi to tako moralo biti????

zato kaj postoje prioriteti u životu

slažem se.

ali to je crno gledanje na odnose.
pa nismo više djeca da nakon godinu poznavanja ne možemo vidjeti kamo stvari idu.

gle, nismo djeca, al recimo ak je asve bilo po nekom pravilu, ako smo se potrošili svakako u bilo kojem pogledu u braku, dakle oskudicu, kućenje, ljubav, strast, svađe, dijeljenje ovo ono.. pogotovo ako je trajao preko desetljeća ili nekima više,,,dakle malo bi mira...znaš mir je podcijenjena kategorija...ko se osjeća dobro sam sa sobom, koji može dobro sam funcionirati može tek onda funkcionirati u eventualnoj drugoj vezi
nije to sam tak
međuim neki ne mogu maknuti levu šprancu iz sebe, pa zeznu sve, ili ponove isto svejedno
kolko mi nas same znamo
manje njih nego kaj misliš

to su gluposti, pelpe! no, znaš svi mi imamo svoje repove i loša isksutva. nažalost, prilično smo protkani time...ne zato što nas muči bivši već ne želimo ponavljati neke greške i loše stvari. i svaka pomisao...nešto što lliči na to...zaleđuje nas. i paralizira...i tako nastaju pukotine. i nova priča i prije no što krene postane protkana paučinom! no, slažem se s tobom...može se, iitekako se može...bolje, više, drugačije. dapače, sada se doista može! ovo bogatstvo iskustva, mudrosti a još uvijek vitalnosti nam je božji dar! jedino što većina ipak ne zna što bi s time...i mudro čeka, čeka, čeka....pa ne dočeka! radije ću se trošiti zalud (ha ha...nije baš tako al se tako čini) nego li se čuvati za neku drugu sebe...nekog drugog njega...lamentiraju ovdje na netu svaki vikend, svako večer...bolje i loša (nesavršena) stvarnost nego idelana iluzija! no, kako ne bismo upali u iluzornost situacije, dobro je malo napraviti...lazanje! red stvarnosti, pa red iluzije...i tako slagati, graditi...pomalo grickati...hm...malo tijesta, pa malo nadjeva...sve zaliti čašom dobra vina! uslast!

kolko taj neko/mi ima strpljenja
na ipak prisustvo bivšeg/bivše
kolko taj neko/mi ima strpljenja općenito sa nekim/našim životom koji je paralelan, obavezama...
sve u svemu golema gnjavaža
i treba biti jako dobar žongler, pa sve to držati u redu
što na kraju i u konačnici komplicira i iscrpljuje

dobrim dijelom se slažem s tobom ali (opet)

ako ne mogu te potrošene ambicije ili osjećaje(štogod) ,regenerirat, onda se moram zamisliti nad sobom.
u tom slučaju,samoća se nameće ko realnost.

po ovome što vi pišete,nameće se ,samo jedna misao...ja to ne želim.

ako je tako,u redu.nitko ne treba to osuđivati.
ali svi znamo što slijedi iz takvog razmišljanja.

eh pa ne baš sad tak...turobno..
za sada ak naiđe takva osoba imate vikende, slobodno vrijeme nešto se iskombinira
po mom realno je računati na neku zajednicu kad se deca fakat osamostale, barem da si nađu recimo posao, i da mogu ići u podstanarstvo, stan, nekaj se zmenja zmisli i tak..ali dakle da je osoba koju ti želiš relativno oslobođena osnovne brige oko potomstva

iskrica kao društveno koristan rad:))

zar nitko ne zaslužuje da sudjeluje u tome,ako ima želju i pomogne na način koji se dogovori?

pelpe...ljudi ne poznaju sebe..ili je to izuzetno rijetko, svako od nas ima okidače
i ti bi kaj veli mai itekako ucvikao na nekaj kaj bi te ko flash back vratilo na neku neugodnu scenu
aonda počnu brije u glavi

dono, znaš pitanje je koliko je tko iskren najprije prema sebi a potom prema drugom? eto, ja sam ljetos imala jedno lijepo (naoko) iskustvo! dobar relationship oliti veza (ta mi riječ bez veze) koji je trajalo šest mjeseci. uglavnom vikendom...priča je funkcionirala gotovo savršeno. od nabavki, odlazaka u kuću, bivanja i spremanja...radova oko i u kući, kuhanja, popravaka, uživanja...gledanja zvijezda, pijuckanja, plesanja, sexa...reklo bi se predivna priča. potom tjedan kada ta ljepota i divota postaju malo manje llijepi. on rastrgan između posla i mojih želja. tjedan krpamo. i sve ipak funkcionira..dapače, konačno jedno muško koje je pažljivo, drago, poštuej, uvažava..etc. no, tada u jednom trenutku naoko banalna stvar, jedan postupak koji je (meni) neoprostiv, moje slanje u pičku materinu...pokazuje svu iluziju i staklene noge cijele te priče. koja prestaje samo tako, gotovo da čovjek nemre povjerovati? pa se pita...kaj je istina...da li to što je bilo ili pak to što više nije. jer oboje je bilo jednako uvjerljivo. htjedoh reći, kako je mali korak od biti in i biti out...sada. nekoć je to bilo drugačije...nekako smo manje lako zalupili vratima...možda stoga što su bila...zajednička, isti krevet. sve je drugačije kad svatko ima svoj plejs...sebe..sebstvo...jastvo!

ja se slažem da treba tražiti, pokušati, zeznuti, nego čekati ideal koji neće doći...jer gubimo realnu sliku sebe..a svi oko nas šute..
ali ajde sad razmisli
vjerojatno si imao nekoliko veza...velika je vjerojatnost da si bil zaljubljen, sviđalo ti se nekaj htel si
zakaj po tom tvom idealnom onda obrascu to nije uspjelo a recimo imalo je u startu, ak smo bili osjećajno otvoreni iskreni i bla,
viš da je komplicirano

ha ha..čega su te nesretne čarape metafora?

brige o drugome, suživota?

ljudi - čeznu za kontaktom..

ljudi - boje se kontakta, najviše..

teško je uistinu prihvatiti drugu osobu, ma teško je sebe prihvatit a kamoli drugoga..a najteže je izgleda - bar sudeći po tome koliko rijetko se danas zreliji ljudi uparuju - biti posvećen jedan drugome, vašoj vezi ..to je stvarno ono "svi bi se hbli a da im ne udje"..i eto im ga;)

činjenica je da kad smo u braku...koji ponavljam smo ušli maldi, zaljubljeni onakvi ovakvi i ako se izrode djeca da se čovjek drugačije ponaša, na svjesnoj nesvjesnoj razini ali drugačije

osim toga nekoć...a tako bi trebalo biti i sada...ako netko nekog voli (ili mu je barem stalo) trebao bi posegnuti, zaustaviti, zastati...ne samo otići! a tako se lako odlazi...upravo zbog onih ranijih...nerazumijevanja, prijevara...i svega što je bilo! jer, više nemamo kredite...potrošeni su ranije...ovi novi koji su došli, nismo im niti dali šansu...a opet...htjeli bismo je više no išta...i dati...i dobiti!

kaj je najveći štos znam osobe koje su funkcionirale gotovo idealno, međutim nakon potpisa sve se počelo polako raspadati..kao da je ispalo...imam ugovor, imam tvoj potpis, moš se frigati...smiješno/žalosno ali istinito

nitko ne kaže da sve mora biti savršeno.
samo,izgubili smo tu toleranciju prema osobama koje bi mogle biti nešto u našim životima.
evo,i mai je sad rekla,dogodilo se nešto,što je njoj zasmetalo.

ljudi,bez razgovora smo ništa.samo mi sami i naše mišljenje.kao da je to jedino bitno.
tražimo da se svi ponašaju onako kako bismo sami željeli.,toga nema.

a ako mislimo samo na sebe i na onog za koga smo odgovorni,to uče i naša djeca.
i ponavljat će ono što mi pokazujemo.
a ne pokazujemo svojim postupcima da smo svi skloni greškama i da život nije bajka.

to sa potpisom je grozno.priznajem,ženam to uvijek teže pada i zato su opreznije.

samo mislim da to "cijepanje atoma" ne vodi nikuda.

mai,realno je da želimo napokon i nešto dobiti a ne samo davati.

odlika je uvijek naša,tko to zaslužuje.

je, je...sve je to lijepo u teoriji i sve znamo..ali kkao nam ide u praksi?

dugo sam mislila da sve znam o sebi i da je moja komuniakcija naprosto savršena..a nije bila..

zato jer smo visoko postavili letvicu
zato jer smo prije popustili pa prešli preko toga
pa se ponovilo, pa smo opet popustili
a onda smo prestal pratiti kolko puta smo popustili
da bi ujutro shvatili da više ničega nema
jer mic po mic svakim popuštanjem negiramo sebe, povrjeđujemo sebe..i onda se to koristi sve više, jače češće žešće..
i sad više ne popouštamo ni mic, jer znamo slijed
eh ko je istinski hrabar da opet svjesno popušta, već na početku?

pelpe, da ne bude stvar polovična...nešto što ja mislim da muškarac ne smije, ne može napraviti ženi. dakle, znali smo se pet mjeseci, planirali zajednički odlazak na more...onak bar tjedan dana. zbog posla to je bilo odgođeno tj. nije bilo moguće u lipnju...pa krajem kolovoza...pa opet još jednom otkazivanje jer njemu stalno nešto iskrsava s poslom..i konačno zadnji definirani datum, ja organizirala kuću...sve skoro badave (nešto je ipak trebalo platit)...dogovoreno, dva dana pred put...on otkazuje jer kaže...ipak ne može zbog posla! e tada sam ga poslala u pičku materinu i otišla solo! nakon toga se on stropoštao, kaže...nije za vezu, ima problema u poslu....a prije toga je forsirao, forsirao, ajme kako je forsirao! znaš, danas hladne glave to gledam..onak gotovo znanstveno seciram...i pitam se: tko je tu bio lud? pitanje je retoričko...i ovo je samo jedan primjer...a takvih svatko ima....il imi se samo čini?

eto dono, dok sam ja pisala ti si isto rekla al malo drugačije...to je to! ispod nekih stvari čovjek kaže...nemrem ići i basta!

dona,svoje popuštanje ne smatram hrabrošću.

za mene je to nadogradnja,mene samog.i svaki put ću biti još bolji.

vins,svatko tko prolazi...jednom mora stati...teško je al treba vjerovati.

da,mai,svatko ima takve slučajeve...meni se dogodio prije par dana...i što sad?

ne,ne dam da nešto dobro samo tako prođe...jer razlozi postoje kod svakoga.i za sve.

ali pelpe, ak je nešto dobro nemre se samo tako raspasti? znaš, kad sam se vratila...trebali smo razgovarati...činilo se da značimo jedno drugom...no day by day...nema poziva, nema maila, nema susreta...sve nekako ode u zaborav. zaborave se riječi koje su bile rečene...odnese nas bujica života nekamo drugamo. često je to pitanje...tko će prvi eventualno nazvati. nisam loša u tome...ne durim se. uvijek kažem da ću radije učiniti i dva koraka previše, nego ne onaj koji je nužan...za ljubav! no, nažalost obično taj suvišan korak bio je suvišan! ljudi su obično kasnije žalili, željeli se vratiti...pokušati ponovo no, kad nešto prođe...naprosto prođe! kad se nešto slomi u nama...nema više popravka!

nekad mora nešto stati......odlučujemo samo

a mislim ok
ima dana kad se smijemo i ljutiti i durti..i prekidati ,pa izmotavajući se opet probati...ne velim..ima kaj se veli turbulentna veza
neko bu tak, neko se povuče, ni ne proba
neko se ne usudi i smisli 105 razloga zakaj ne
uvijek je iza svega ispod ne znam strah valjda

to sve ide dok nam je makar malkoc stalo
kak ono: krčag ide na vodu dok se ne razbije jel?

točno...možda ipak trebamo hrabrost....

a ona je u našim glavama

pa drago mi je što smo ovak ljudski popričali, makar i na blogu! znaš, ljudi ovdje tak skrivaju svoje osjećaje, stvoju stvarnost...no meni je posve normalno i radije ovakve stvari razmijenit neg hihotiće, smajliće i ostalu...nekomunikaciju! bitno je da još uvijek želimo...biti, voljeti, disati uz nekog! to the end. ja čak i činim što mogu da to ostvarim...što ne znači da ću? a možda je i to iluzija? istina jest da nakon niza godina čovjek više ne izlazi samo tako iz svoje ljušture. al će zato svako večer izaći ovdje na blog i glumiti...sreću i zadovoljstvo! noć

nekad je dovoljna i čaša...umjesto krčaga;))

:)))mai


laku noć...idem i ja