Ručkić krčkić

Valjda svaka obitelj, svako društvo ima jednog takvog: osobu koju ne volimo baš najviše, možda čak uopće ne, ali smo u redovitom kontaktu jer ONA naziva, ona uvijek mora znati što ima novoga i onda to prenosi dalje. Na tu osobu se možemo osloniti da će nas obavijestiti o svemu nevažnom, ali i onda kad je važno - kad netko umre.

Dok su mi roditelji bili živi, bila je to jedna njihova vršnjakinja, ali kad sam zašla u četrdesete, i u mojoj se generaciji našla jedna takva. Nametljiva, naporna, uporna, netaktična i nadasve nepoželjna, osim u prenošenju ovakvih vijesti. Međutim, mislim si ja, kad je važno, saznaš i od drugih, ili iz javnih glasila, zašto bih ja podnosila ritualne i redovito iritantne pozive ove osobe samo zato jer mi jednom-dvaput u desetljeću prenese neku vijest koju bih zbilja trebala znati? I tako je otkantah: prestah odgovarati na njene pozive, uskratih joj broj mobitela, a email joj, srećom, ne ide, jer to mi se ne bi dalo mijenjati samo zato da nju izbjegnem.

Nije to prošlo samo tako, a ne! Pozivi, poruke preko glasnika, upiti, čuđenje... Lani sam jednom nasjela jer je zvala s tuđeg broja. Ajme meni! Nikad kraja! Začudo, nije imala nikakvih katastrofalnih vijesti (Osim proročanstava da će moja firma zasigurno propasti, da ću ja ostati jadna i bez sredstava za život, a da je ona konačno na položaju kad ona meni - za promjenu - može pomoći; pa onda licemjerne zahvale za onu neku prigodu kad ja njoj jesam, a ona je to tako fantastično iskoristila da je sad Faca Pregolema, bla-bla-bla... Nije se zaustavila čak ni kad sam priznala da je njoj Super, da je ona Super, a da ja uopće nisam Super. Ne. Čak i kad sam prekinula razgovor, nazvala je za 5 minuta, valjda je nešto zaboravila, ali onda se više nisam javila.), samo je htjela provjeriti moj "status" i "zašto se niš ne javljam".

Eh, i tak, jučer i prekjučer nekoliko tajnovitih poziva na moj fiksni broj. Koji zapravo uopće ne koristim, osim za nazivanje javnih službi i naručivanje recepata i zato mi je zvono na fiksnom telefonu stalno isključeno - ne želim da me popodne dižu iz kreveta nekakvi prodavači magle i telekomunikacijskih usluga (koji, uostalom, ne bi ni smjeli imati taj broj, s obzirom da sam zabranila objavljivanje u imeniku), ili prijateljice moje pokojne majke, koje me redovito bacaju u depru. Tu i tamo provjerim tko je zvao, ako prepoznam broj i ako sam spremna za deprimantne razgovore, uzvratim poziv, a ako ne, ignoriram. Ovaj broj nisam prepoznavala i nisam uspjela pronaći korisnika po broju.

A onda, sinoć, malo prije ponoći - ONA. S vlastitog broja. Ignoriram. Ne, ne želim loše vijesti nakon prekrasnog dana i taman kad sam počela gledati Ubojstva u Midsomeru - što je moglo čekati do ponoći, može i do jutra. Ali, ne može ONA. Dvadeset minuta kasnije, opet poziv. Opet ignoriram. Ali, sad sam već sumnjičava: onaj čudan broj nekoliko puta, a sad ponoćni pozivi: ziher je popizdila zbog manjka nadzora i kontrole i sad me pokušava dići na foru!

Jutros sam provjerila osmrtnice i posljednje ispraćaje - nikog poznatog nisam našla. Čak sam se ulogirala i na Facebook, da provjerim nije li netko poznat završio u bolnici, ili osvojio jackpot, ili bilo što od tako velikog značaja da bi me o tome trebalo izvijestiti u ponoć. Ništa. A ova ne zove; vjerojatno vreba u busiji, čeka da popustim i provjerim zašto je zvala.

E neću.

Ako je nešto zbilja važno, javit će netko drugi; negdje će pisati, netko drugi će također znati. Valjda... A ako ne, pa kaj onda? Dok nije bilo interneta, ljudi su saznavali vijesti s mjesecima zakašnjenja. I kaj im je falilo? Ništa. Osim stresova.

Ziher žena ima upražnjeno savršeno radno mjesto tamo gdje je velika faca i htjela bi uzvratit uslugu jer vaša firma očito propada. To je i ništa drugo.

Eh, dio misterija se upravo raspleo: tajanstveni neponoćni broj od jučer i prekjučer je broj SDP-a, koji gnjavi građane svojim kandidatom za gradonačelnika, Bernardićem.

Je, Z, mjesto se valjda upraznilo u pet do dvanaest ;-))

Ma, sad si mislim, kaj nije grozno biti osoba čiji te poziv asocira na nečiju smrt ili bolest?

Ili je i to bolje nego biti nevažan? Evo, ova je fakat postigla cilj - ja sad cijelog jutra mozgam što je htjela! Ali, koliko god bih to voljela saznati, nemam se volje prepustiti gnjavaži razgovora s njom.

Tim prije što to ne bi bio jednokratni razgovor, a ne, ne, ne, ne - to bi značilo obnavljanje kontakta! Pa sve ispočetka, ajme meni jadnoj...

Mislim da se morate svakako javit.....pa i blog ste radi nje napisali :))

SVAKI PUT kad je čujem ili vidim napišem blog - jednostavno, tako nešto ne mogu zadržati za sebe.

A evo, i kod mene je napredovala: sad pišem blog i kad je ne čujem i ne vidim :-((

To je onaj poseban osjećaj čini mi se...što god da napraviš pogrešit ćeš :))

Ma, zvat će ona opet... Ta nikad ne odustaje. Samo ću ja sad malo zbrisati van, hehe ;-))

zanimljivo je da su takvi likovi večinom žene, da imaju nepresušnu energiju za sakupljanje informacija koje apsolutno nisu od nikakvog značaja za njihov život i koje ih se ne tiču i redovito ti naribaju nos kako si ustvari asocijalna i samoživa i to samo zato što ne guraš nos u svaki drek koji ti zasmrdi. te bunare crnih kronika izbacim iz gaća kad pokušaju saznati od mene nešto a ja im sa posebnim zadovoljstvom uskratim zadovoljiti znatiželju praveći se da ne znam ono što znaju da znam, ili ostajem potpuno nezainteresirana za njihov široki opus tračeva, nemam milosti za takav soj i vrlo brzo odustaju od mene jer vide da im je uzalud trud, ne daj se tim vampirima , vremena je premalo da bi ga razbacivala na takve persone,
btw lijep ti pozdrav i volim te čitati :)