Duša?

Nemoj u svojoj zauzetosti oko vječnosti zane­mariti vrijeme. Nemoj u nastojanju oko svetosti podcijeniti ljudskost. Nemoj u čežnji za savršenošću prezreti običnost svoju. Običnost života. S ljubavlju se posveti običnosti svojih dana. Jer u običnost je pohranjena tajna vječnosti. Tajna svetosti i savršenosti. I svaki dan, unatoč zamoru koji potkrada, unatoč ustaljenosti od koje trne zanos, unatoč tolikim zadanostima koja iscrpljuju, iznosi pred tebe nebrojene da­rove. I samo je do tebe hoćeš li kroz dan proći obdaren. Ili okraden. Jer sve s čime se suočavaš, sve što ti se zbiva, poprima ono značenje koje mu pridaje tvoja duša. Tvoja ruka.
Prođi kroz svoje dane sa zahvalnošću. Prođi otvorene duše. Jer običnost je Božji govor. Bu­deš li pozoran, čut ćeš s koliko ti se brižnosti i nježnosti kroz običnosti dnevne obraća Bog.
I zato nemoj oklijevati kada život od tebe zatraži da po ne znam koji put učiniš nešto što će ostati posve nezapaženo, nešto čiji će se učinak pokazati privremenim, čak i trenutnim. Znam, može se činiti nepravednim, ali gotovo je redovito tako: ljudi se raduju svjetlu svjetiljke a da se pritom najčešće ne pitaju tko je svjetiljku izradio, tko je svjetiljku postavio na uočljivo mjesto, tko je svjetiljku užgao. No pritom ničiji trud ne biva manje vrijedan. Tko je u službi svjetiljke, razumjet će vrijednost svoga truda i nastojat će joj, u onome što je do njega, biti vjeran i neumoran.
Običnost dana ne uskraćuje čovjeka onome osobitome do čega mu je svom dušom stalo. Jer kroz običnosti dnevne čovjek oblikuje iznimnost svoju, iznimnost svoga poziva i poslanja. Sve što jest i sve što mu je biti dozrijeva kroz skladno nastojanje od običnosti. I, uistinu, nije potrebno pomaknuti se od kućnoga praga da bi se dospje­lo do raja. No, zanemariti svoj dom isto je što i zanemariti raj.
Nije dobro previdjeti tolike koji su se kroz običnost izdigli do svetosti. Pa i sveti Josip proživio je cijeli život kao radnik, drvodjelja, radeći predano i marno. I sveta Marija, žena njegova, majka Isusova, najveći je dio svoga života posvetila svakodnevnom kućanskom po­slu. A bila je Božja majka. Bog joj se kroz godine svoga zemnoga života u toliko toga povjerio. I sam Isus proveo je trideset godina svoga skrovi­toga života radeći u Nazaretu, u Josipovoj sto­larskoj radionici, u poslušnosti Mariji i Josipu. A rastao je pritom u mudrosti, dobi i milosti. I dorastao do ispunjenja svoga poslanja, do go­dina javnog djelovanja. Postao središtem vre­mena i vječnosti.
Prigrli s mirom običnost svoju. Ali ne zabo­ravi pritom da nitko umjesto tebe ne može pro­živjeti život koji ti je darovan i povjeren. Podari običnost svoju onima s kojima živiš, Bogu svom, i razumjet ćeš da si i ti sam običnošću svojom preobilno obdaren.
 
(C) by DivX '2005

zanimljivo, ja kao nisam religiozan, al ipak, ispada da je istina samo jedna i svaki dobar put je isti, nekako? :)

jedna od težih stvari je: poimanje običnosti nas koji jesmo, dana u kojima trajemo, običnost mnogih trenutaka; uvijek mislimo da zaslužujemo rukohvat zvijezda repatica, vatromet boja, vulkan osjećaja...priznajem :)..učim se običnosti..i to je već napredak, zar ne?! :))

(samo pazi black, da se ne ogranicis u tome nepotrebno, zar ne?)