U PROLAZU

SVE DOK NAS TUGE PREVIŠE NE BOLE,
PRONAĐIMO MJESTA GDJE POĆIVA RADOST,
SPAŠAVAJMO ŽIVOT KROZ SPOREDNE ROLE,
OSVIJETLIMO DUŠU SVIM ZRAKAMA SREĆE...
ULJEPŠAJMO NAŠU, PRETUŽNU REALNOST.

U DUŠI JE STISKA KAD NAM SREĆU BRANE,
GORČINOM SE DIŠE DOK NEVJERA VLADA,
PREVIŠE TUGE U NAŠU LJUBAV STANE,
PA NAM ŽIVOT BUDE KO PUSTINJA VRELA...
JER POD ŽARKIM SUNCEM NIGDJE NEMA HLADA.

PUNO ĆE JOŠ DUGIH UMRIJETI DANA,
DOK SE NE IZGUBI TA BESKRAJNA STISKA,
ALI ĆE JOŠ VIŠE OLISTATI GRANA,
DA NAM SE U DUŠI SLEGNU OSJEČANJA...
A LJUBAV KO PRIJE POSTANE NAM BLISKA.

UZDIŽE SE NADA KROZ VREMENA TEŠKA,
SAZNAJEMO NAJZAD DA IMAMO ŠANSE,
NE SMIJE SE VIŠE PONOVITI GREŠKA,
ZALUPITI VRATA ĆEŽNJAMA IZ SNOVA...
NE SLUŠATI NOTE LJUBAVNE ROMANCE.

ZATO U TVOJ SAN TI STIŽEM POPUT DUHA,
DA VRATIMO JAVI IZGUBLJENA ĆULA,
SVIM STRUNAMA ĆEŽNJE SPOJITI SVE ČARI,
OSJETITI TO ŠTO NIKAD PRIJE NISMO...
DOK SPAŠAVAMO DUŠE ŽIVOTNOG RASULA.

JELENA
Link

nema duše!

...ćesto nam se tako čini, ali srečom da to nije pravilo.