U PROLAZU

Davno sam negdje ćuo da patnja kao, oplemenjuje karakter. To mi baš nekako ne ide u glavu uz saznanje da istu tu patnju sreća oplemenjuje zasigurno, te si postavljam pitanje, a ćemu onda uopće patnja? Kao ukras ili životna potreba? Samo bog zna!
Eh! Kad sam več kod toga, siguran sam da ljudi kroz patnju ako ništa drugo, a ono, postanu sitničavi, ali i osvetoljubivi. Znam, pouzdano.

Ja znam. Pošto nisam lik na kojg padaju žene i nikako mi neide ,svoju sam patnju okrenuo u svoju korist i sada imam stav da ni jednoj nedam ono što imam ukoliko me baš potpuno ne zasluži. Naravno da je gledajuči sastrane smiješno ali gledajuči iz moje osobne perspektive osječaj je božanstven. Osječam se kao one. Baš smo močne~ one&ja s njima :)

najvjerojatnije...iako je patnja vlastiti izbor, sam čovjek je bira....možeš i ne patiti...zar ne? Tak i tak se ništa neće promijeniti.

...promjeniti se može...stav! Procijeniti se može...snaga! Doćekati se može...ono što se i ćeka - on/a.