Ručkić krčkić

...al' meni se ne da ništa. Sjedim tu pred svojim kompom, koji crkava, već sam odabrala novi, e sad, treba ga otići kupiti, a prije toga spremiti što kanim zadržati, pronaći registracije za sve one dodatne programčeke i igrice, uffff, ma, tko će to...? Mogla bih (i morala!) ošišati i oprati pseto, stan, sebe... Ma, baš mi se da! Ima i posla za posao, ali - vikend je. Ne radim. Točka.

Na početnoj stranici mi stoji upozorenje: "Vaša premium pretplata ističe za 1 dan!" I? Kaj onda? Uvjerite me da mi se isplati, pa ću vidjeti... Prije sam spremala svoje stare blogove, a ove godine možda prvih 10 i onda niš... Ni to mi se ne da. Kaj će mi to? Prolazno, potrošno... Mogu ja i bolje. Kad bi mi se dalo... A ne da mi se. Ni to.

Gledam taj naš blogek i mentalno hračkam po većini. A onda si mislim, čuj, da mi se bilo koja skupina ljudi ovako razvidno podastre, bih li o njima mislila drugačije? Ovi s posla, na primjer: ima jedan, taj je sve skužio, a sve je u alternativi - oni neki zmijoljupci-krvopije-dušopije, soda bikarbona liječi sve, Marsovci napadaju a da mi ni ne kužimo - i simpa je za popizdit! Istinablog, ne smiješ se dati zapričati, osobito ne nasamo, ali zbilja, simpatičnijeg čovjeka je teško i zamisliti. Ovdje bih se sprdala s njim samo tako, jer bi bilo lako i nenaporno, a povremeno bi me mogao i ozbiljno razljutiti... Onda ona jedna s kojom sam se zbilja sprdala, njoj u facu, a sad mi je beskrajno draga: njoj je sve divno, krasno, uvijek se dobro provede, svi ljudi koje poznaje su dobri, osim onih koji to nisu, ali njih ne poznaje, oni se tak samo stvore usput, a sigurno ni oni nisu loši ako ih bolje upoznaš... Ma, ne fulira žena! Njoj je zbilja tako: pronašla je neku životnu ravnotežu, zadovoljna je, sretna je, ne da se problemima, ne da da je uzmu. Zapravo je DIVNA. Ranije bih počela zijevati, čist spontano, čim zine, a sad je potražim kad mi treba netko da me malo ozari.

Onda jedna Kalimero pojava, ono, ona uvijek zakinuta i sve, baš sve je apsolutna nepravda, eeeee, nju nemrem smisliti ni u jednom kontekstu, zapravo, čim mi je netko s bloga antipatičan, pomislim da je ona, jer znam da je na Iskrici. Jalna, zla, podmukla i ojađena, a pride ružna, doslovce, tjelesno, iako ja ružnoću više povezujem s mentalnim sklopom koji se utisne u fizionomiju: blogme, ovoj je ružnoća prožela cijelo tijelo, svaku, i najmanju kapilaricu. S njom nastojim što manje komunicirati, a kad baš moram, blogme primjenjujem komunikacijsku razinu bloga i onda se savršeno kužimo - nemremo se smisliti. No, viš vraga, ona si je ovdje našla nekog frajera, traje to već nekoliko godina, i sva si je zbog toga nenadjebiva. (Toliko o ukusu Iskričara. Hehe, ame bi zbilja iz kože iskočila da je vidi! Debela, šlampava, zapuštena, puši, psuje...)

Međutim, viš, u RL ima puno više osoba koje mi se uistinu sviđaju... Vrlo različitih osobnosti od mene, različitih svjetonazora, pa i brijačina, a - volim ih. Možda zato jer imamo neku zajedničku zanimaciju, jer se ne produciramo jedni pred drugima kao ovdje, jer ne stavljamo svoje svjetonazore na uvid i procjenu, kajaznam... Ponekad bljesne nešto što bih mogla ismijati ili osuđivati, ali bude nevažno. A možda je to zato jer imamo više prilike DOKAZATI da smo dobri u onome u čemu zaista jesmo. Hehe, sjetila sam se sad frendice, nije s posla, piše fenomenalnu poeziju, profinjenu, promišljenu, vještu, dotjeranu... a na FB-u ko naša vrbica i korizma u istoj osobi! Za popizdit! Ajme, što bih joj radila da je ovdje i da je ne znam... Ajme! I nemreš bilivit da u istoj osobi kič i dubina, istinski, izvorni, originalni uvid u stvarnost mogu istovremeno i skladno živjeti... Da mi to netko ispriča, zaista ne bih mogla povjerovati.

Viš, kad promislim o muškadiji iz RL, nemrem se sjetiti niti jednog ljigavca, ili beskrupuloznog jebača, ili ljigavog jebača. Valjda to preda mnom ne pokazuju. Nemoguće da ne poznajem niti jednog takvoga. Ili...? Poznajem frajere koji teže takvom imidžu, ali ga ne postižu, bar ne u mojim očima, i zapravo mi se smile, ili mi budu komični, u svakom slučaju, nisu ni najmanje antipatični. Za razliku od ovdašnjih, jel'te. Ovi moji uglavnom glumataju da su pametni. Ili jesu pametni, a ne znaju što bi s tim. U stvari, znaju - oni bi jebali - ali ne znaju kak početi. Jooooooooooooooj, sad sam se sjetila jednog kojem verbalna "pamet" curi kroz svaku poru!!! Taj ne bi ni jebao, taj se da svakome pojebati, u glavu, dupe, bilo gdje, samo da ga se primijeti. Sprdala sam se s njim nemilice, a svjedno mi zaslini stopala sve do gležnjeva svaki put kad se sretnemo, jer sam ga, eto, udostojala mrvičkom svoje pažnje. Za popizdit!!! Taj je kumulativno gori nego bar 5 ovdašnjih!

A sad idem kuhati. Možda ispečem i kolače. Prašinu ću sigurno obrisati, a budem i pozaugala i nakrcala vešmašinu. Za dalje - ne zna se.

Haug! Živjeli vi meni :-))

ma speci prasinu, posaugaj lonce, obrisi zrak u sobi i to je to :))))))))))))))))))))))))))))

E, traperu, dobro mi nisi reko da pozaugam zrak u sobi ;-))

novi komp je kao nova stranica u životu. ništa ne prebacujem. ono što j bitno ionako je na vanjskom disku

e draga vega, pa kaj je tebi tako sumorne misli u nedelju, otrijezni se nebu ni sutra bolje....pozz

Imam ti ja meštra, pilipe, jednog krasnog i pametnog, bogme ga bih, a već smo 10 let na "vi"... Taj ti meni sve spasi, osim onoga za što trebaš registracijski kod. U stvari, i to mi skreka ak baš mora, ali me moli da ne mora. Ovaj komp na kojem sam sada ima dobrih 8 godinica, a još uvijek je bolji od onoga koji namjeravam kupiti, samo kaj više nemre, sirotinja, nema više mjesta za nadogradnje... Ma, ja sam ti osoba od kontinuiteta.

Darling, uopće nisu sumorne, kak to ne kužiš? Upravo dijelim oproste neoprostivo blesavom bloškom puku :-))

čarolija raznolikosti

vega vegani,pa procitala sam kompletno.....meni djeluje sumorno, jer se ne opterecujem sa blogerima
ili mi je simpa pisem ili nije preskacem...to je tak jednostavno i bogami vrlo uljudno...

ne želim kao bloški pučanin oprosta iz svojih sebičnih razloga

Je, pilipe... Možda zapraf višedimenzionalnosti - nemreš neki pejzaž procjenjivati po Turneru, jel' tak?

Darling, ja sam ti u jednom poodmaklijem stadiju - ja više UOPĆE nikome ne pišem. Ako baš moram, to mi je tlaka. Bio mi simpatičan ili ne.

A koji su ti, pilipe?

oprost navjeke nekako vežem sa pokorom. opet ne mogu spojiti svoje trtljanje po blogu sa nekim grijehom koji bi mi itko mogao osim mene dakako praštati

u reali je drugačije.
nisam sigurna gdje smo iskreniji.

Mislim da smo podjednako (ne)iskreni na oba "mjesta" - štos je u mediju. Ovaj duže pamti.

U stvari, ne, nismo podjednako (ne)iskreni, bar ne prema drugima - sve ovisi o tome jel si zbilja ovdje nekog tražiš ili samo trtljaš. Oni koji traže, definitivno LAŽU čim zinu, kao i svi koji traže; a oni koji ne traže, lažu onda kad lažu i sebi.

U RL lažemo i/ili prešućujemo non-stop: jednostavno, nemaš vremena za nastavak konverzacije, laž je brža, učinkovitija i društvenija.

Međutim, u RL onima s kojima se dobrovoljno družimo, kad se družimo, lažemo MANJE - tj. lažemo onda kad lažemo i sebi, ili onda kad ih ne želimo povrijediti.

Zato je meni glupo ovdje očekivati podjednake obzire kao u RL - pa tko ste vi, virtualci, da biste ih zasluživali???

Čak ni u RL nemam osobitih obzira prema meni beznačajnim ljudima: ako blagajnica pogriješi, kažem joj "Pogriješili ste", a ne divanim nadugačko i naširoko elem ne bi li sama skužila da me odrala; isto tako s onima koje smatram nepromjenjljivima (vidi Kalimero kolegicu) - najučinkovitije i meni najugodnije jest da me zaobilaze u širokom luku; i živo mi se fućka jel im to neugodno ili nije. MENI je neugodno imati ikakvog kontakta s njima.

Prašinu sam obrisala, razbila sam žarulju od 40 kn u procesu, zato sam prisvojila poklon koji sam za Božić namijenila The Babi (dobit će drugi), mali borek na baterije, koji svijetli, mijenja boje i zvecka kad ga mrdaš, kič do daske, toliko kič da postaje camp čim kužiš da je kič, ma preslatko, papigama sam oduzela dva jajca, pozaugala sam dio, onda me čopilo da parcijalno šišnem cucka, tj. odstranim ikebanu koju je jutros donio sa Šalate, ufffff, sad još moram i to, i tek onda neka hrana...

kad velim iskreno ne vjeruje mi se. valda je takva karma. ma kurac izgovorljivi takvi je odabir

:) brza si.

Ne brza, nego površna; u stvari, dođe ti na isto.

Pilipe, to ti je pleonazam, zato ti se ne vjeruje.

Hm. U ovom kratkom predahu između tlake i prehrane, pitam se, pitam, volim li ja ljude? Zapraf i ne. Ali nemrem reći da ih ne volim. Hm. Fali mi neki izraz za ovo. Nisu mi mrski, ali nisu ni voljeni... Kaje to?

mudrost.

:)

neda mi se čitat čitav tekst. samo sam uspjela slona na trampolinu sviđat.

da me razlozi brinu mijenjao bih se

hahahahahahahahahahahahahahahah