Ručkić krčkić

Znate kaj mrzim? Kad kupim novi krumpir, a ostao mi je još jedan od starog, poveliki ali ne toliko da bi bio dovoljan. Drugog uzgajivača, naravno, tak da nemam pojma bude li se ponašao imalo slično novom. A strašno mi je mrsko kad se jedan krumpir skuha, a drugi nasirov...

Eh, da, krpanje... Nemam pojma o tome. Stara bi mi tu i tamo nešto pokrpala, ali odavno već bacam većinu toga što se podere: najlonke, sokne, gaće... Sad sam uspjela zakvačiti negdje finu vestu i posljedično je uopće ne nosim. Najpametnije bi je bilo odnijeti na fino štopanje, samo što uvijek zaboravim. Ili diskretno pokrpati (crna je) pa nositi i kvit, bolje nego da stoji u ormaru. I gumbi! Imam jednu zdjelicu punu otpalih puceta, samo što nemam pojma koji pripada kamo, sve dok ne odjenem to s čega je neko otpalo. Pa tak hodam s dugmetom manjka, ako se nemam vremena presvući. Na pernatoj jakni, onoj štrapacnoj, svakodnevno hodam s gumbom manjka, ne samo iz šlampavosti i lijenosti, nego zato jer za TAJ gumb nemam pojma gdje živi - bio je u džepu sve dok je nisam oprala, a gdje je sad - ne zna se. (Nije u vešmašini, jasno se sjećam da sam ga izvadila... Ili sam to samo namjeravala?)

Špeceraj... Čitam u Jutarnjem da ljudi sve manje kupuju hranu u hipermarketima, a sve češće odlaze u manje, kvartovske kupovine, jer tako manje potroše. Ja nemrem potrošiti ispod 150 kuna po odlasku da dubim na trepavicama! Zato sam si dopustila samo 3 (TRI) odlaska po špeceraj tjedno. Cigarete kupim jednom tjedno, kruh kupujem svaki drugi dan, u pekarnici, iako je ondje skuplji i nimalo bolji nego u Mercatoru ili Billi, ali - napast je manja. Danas sam otišla po dimljenu rezanu slaninu, pancetu u komadu, hrenovke, krumpir i kruh, a doteglila pride smrznutu brokulu, čokoladu, LED ukrasne lampice i kajtigajaznam kaj još, a račun je iznosio 180 kuna. I nikak isprazniti škirnju za zamrzavanje (imam 2 ladice u hladnjaku) pa da je već jednom isključim i prestanem bezveze trošiti struju!

Životinjci... Jučer sam za njih ostavila 200 kuna: Frontline za psa i mačku, mala pakovanja hrane i mitologija koju je šaponja smazao u "slastičarnici", jer on tako doživljava veterinarsku ljekarnu u kojoj se opskrbljujemo. I ne ide za manje, a ovo neće potrajati duže od 10 dana - kad sam ih prebacila na jeftiniju hranu, on je prošepao, a mačka oćelavila na jednom guzu. Gledam danas u dućanu ta neka pakovanja za juhice, pileće želučeke i tsl., niš nije ispod 15 kuna, a za toliko dobiješ stvarno izvrsnu konzervu od 500 grama, a pride ne trošiš plin i vrijeme. Moj pokojni mačak Marko je poživio 20 godina na kuhanim srcima, a njegovu prehranu uopće nismo doživljavali kao neki trošak... i ovi moji bi radije kuhano, ali...

I tak, fali mi muž... Da financijski pridonese, da me financijski obuzda, da pizdi zbog otpalih puceta ili da ih sam prišiva, da mu imam ispričati o ovakvim tricama i kučinama i da mi ide na žifce. Ovak idem sama sebi.

Pa onda i vama. Kaj vam ja mogu? Uostalom, ne morate čitati.

ajme, pa kakva si ti to žena koja ne zna ručni rad!? hahahahahaa

ja znam i krpati i vesti i ručno plesti...i sama i izrađujem neku odjeću.

Ti očito nemaš prečega posla, ame.

Čuj, oš ti meni krpati? Reci cijenu, ako je OK, dogovorimo se da mi prišivaš i krpaš npr. 1x mjesečno.

i znaš...umjesto što se hvališ kak imaš dosta love...jer ruku na srce, mnogi hrvati imaju mizerna primanja...mogla bi naučiti nešto i napraviti što bi svaka žena trebala znati.

nema problema...zakrpam ti...hahaha...i masno ti naplatim.
mogu ti i šal i kapu naplesti...i to ti masno naplatim..hahahaa.

kad već imam talenta...to i unovčujem.

sramota je što ni gumb očito ne znaš prišiti...ali trkeljati znaš da boli glava...markove konake.

jer...tvoje pisanje je u barem 50% slučajeva samohvala u nekom obliku...a mnoge majke s djecom imaju jedva za kruh i mlijeko...i mogu samo sanjati da tjedno potroše 450 kn za hranu za jednu osobu!!!!

A gle, netko zna zaraditi, netko ne zna. Ja očito znam zaraditi, ali ne znam uštedjeti. A da ne znam zaraditi, ne bih rađala djecu. Točka.

Masno naplatiti pokušava svaka budala. A ljudi koji imaju love definitivno NISU gluplji od takvih budala. Ja sam ti dala poštenu ponudu, a ti si je profućkala. Mogla si dobiti 100 kn mjesečno za praktički pol sata posla, a nisi.

Moje pisanje nije samohvala (u tome su stručnjakinje meija & comp.), nego moja stvarnost. Ako to netko doživljava kao hvalisanje, onda taj netko ima problem s vlastitim aspiracijama i postignućima, odnosno razlikama između njih. Ja mislim da bih ja mogla i trebala bolje... ali izgleda da nemrem. I nije mi drago.

jako si bahata i prepotentna...ali to svi odavde ionako već znaju.
tvoj način pisanja je uglavnom objestan.

bolje mi je podučavati engleski...dobijem 80 kn po satu...i ne bakćem se sa babamam poput tebe.

ti i marta...teška objest...žene koje znaju samo kupovati krpice i šuze...a ne znaju ni gumb zašiti.

vega, procitala sam sve, joj kulike slicnosti imamo pojma nemas, mislim ono u prakticnim stvarima....
i bas me briga kaj drugi misle ja sam ja i tko me prihvaca ok ...tko ne nek produzi.....joj da znas kakve sam ja slatkice kupovala za svog peseka i mackeca.....ti si jos preskromna....

Evo me jopet, pristavljala ručak...

Ame, darling, daj se malo zapitaj o svojim cijenama... ako se tebi, nestručnoj i neobrazovanoj za taj posao, posreći 80 kn za sat engleskog jezika, što misliš koliko onda vrijedi moj sat? Ha? A vidiš, ja uzmem samo 20 kuna više, jer kužim zakonitosti ponude i potražnje. Kad to skužiš, možda počneš više zarađivati za sebe, više cijeniti to što dobiješ i manje zavidjeti onima koji se pošteno narade da bi si priuštili ono na čemu im ti zavidiš.

Darling, ja moram biti skromna, jer ne mogu raditi i zaraditi onoliko koliko bih voljela - nije da JA ne mogu, nego se ono što ja znam i umijem ne traži onoliko koliko se tražilo prije; a ako netko i traži, htio bi ispod cijene. Ne, hvala! Onda radije kopam nos, izležavam se i gledam krimiće.

ne zavidim ja ni tebi, ni ikome drugome. mislila sam da si inteligentnija...i da nećeš to tako stereotipno protumačiti...ali...ti si samo jedna objesna žena u krizi.

vega, ma znam, zasto bi nesto radila ispod cijene, procuje se i kompletna cijena ti se rusi, a cuj svi bi mi trosili i vise da mozemo, no granice postoje....i to je ok,,,,zato ti draga i dalje kopaj nos....mozda pronadjes blago a krimic ti dobro dojde radi utaje poreza.....haha

Ame, ja sam mislila da si ti manje prozirna. Ajd, sjedi dolje i žderi se što si profućkala 1200 kuna godišnje!

Inače, moradoh trknuti još u dućan po kiselo vrhnje - zaboravila ga uključiti u onih 180 kunića. Pa me onda šaponja odveo u "slastičarnicu", jooooj, to je bilo za krepati: tak se zaletio da je glavom bubnuo o staklena vrata! I kak onda da ne uđeš i ne kupiš mu neku sitnicu? Eno ga sad, sav sretan žvaće jednu umjetnu kost :-))

Darling, nekad sam bila zaista, ali zaista skromna: nisam puno zarađivala, veselila sam se svakom dodatku i nisam čeznula za stvarima koje su bile iznad mojeg platnog razreda. Ali hebga, onda mi se posrećilo da neko vrijeme zbilja živim bezbrižno i sad mi se teško privikavati na lošije.

ah vega, normalno i meni kad usfali kupim haha, vis kak je saponja i sa malim zadovoljan...heheh

znas ja sam ti uvjek tu negdje zlatna sredina, uopste se ne bunim, ne zadovoljna sa onim sto imam
no ne zaboravi uz sve to su i uvjek prisutni usponi i padovi...

nema više ni u kiku, ni nigdi onakvih lamba, ali bilih i na baterije, ne na struju
a baš mi tribaju takve male.
šarene sam kupila one ko u tebe-zadnje tamo bile