..dakle ovako..:)

..da sam u krivu.
Obično je to u situacijama kad se ne uspijem informirati onako dubinski o nekoj stvari ili ne stignem porazmisliti dobro i zabrijem na prvu ruku svoj film. No, kad se stvari poslože, kad sama uvidim da nije baš tak kak sam si to zamislila ili ako me razložnim argumentima "privedu svijesti " ;))..spremna sam istom priznati svoj lapsus ili krivi korak.

Bilo da se radi o poslu, odnosu sa kolegama, obitelji, prijateljima, partnerom. I, kad pustim da me svijest o tome obuzme onak fizički, da organizam cijeli provari ..nemam osjećaj da sam popustila, da sam se povukla...nego da sam još bolja.
Ne patim od tvrdoglavosti. Imam dovoljno hrabrosti priznati sebi svoje greške i krećem popravljati odmah, a zatim dalje.

Zato mi nikako ne ide razumijevanje onih koji, čak i na uštrb svojeg dobra, ostaju pri svojim ulogama koje su si
napisali i za koje misle da će ih vječno igrati. To, pak, smatram nedostatkom hrabrosti: prezirati sve i svakoga tko se ne
uklapa u script , ne vodeći računa da će kad-tad ostati bez publike..jer auditorij se mijenja, repertoar je podložan
izmjenama prema sezonama, prema trendovima, subkulturi, off kazališnim novinama..etc.
Šteta..jer mogli bi napredovati.

Kad netko 40 godina radi jednu te istu grešku i svjestan je da će ostati radi toga tako zabetoniran u svojoj nesreći..
a nije spreman pomaknuti se jer "mora ostati svoj"..što je to nego kukavičluk, strah od života.
Link

..znači, Medo, tvoj zaključak bi bio da su takve osobe glupe..
Ne mora biti da nisu...:)

..usput, cijenjeno članstvo..naučite već jednom kad se koristi riječ "dapače", a kad "naprotiv"

..noćka svima..:)

Nije lako prestati hraniti energetska klatna ... neki će do kraja života, nesvjesni ...