Ručkić krčkić

Seks s orgazmom. Penetrativni. Ili ništa. Neorgazmički seks = vritnjak ljubavniku.

Što će reći, maženje nije seks. Ljubljenje nije. Prstičenje, trljanje, pipkanje - niš. Oralni seks u kojem ona ne svrši (a to rijetko koja može) - jock. Valjda nije ni analni, iako tu ima penetracije, a može se i orgazmirati. Ma, zapravo, onda ni homoseksualci, bez obzira na spol, uglavnom nemaju seks.

Jer seks je ono što crkva kaže: penetrativan, reproduktivan, a po mogućnosti i orgazmičan, jer valjda mi smrtnici ipak zaslužujemo neku nagradu što smo se upustili u tu prljavu rabotu.

Ma dobro, kaj me briga, nek ljudi definiraju seks kak im paše... Meni je trebalo nekoliko godina da uopće samoj sebi objasnim jesam li se seksala ili nisam, jer sam prolazila kroz raznorazne kombinacije, orgazmičke i neograzmičke, penetrativne i nepenetrativne, a onda mi se napokon slučio jedan s kojim je bilo sve; al hebga, bilo bi prilično licemjerno jednostavno zanemariti sve one prije njega. Zapraf, ni dan-danas ne znam kojeg bih brojala kao prvog. Ma, kao da je to danas bitno. Ali jest bitno da seks nije crno-bijela kombinacija; niti samo crn ili samo bijel. Ne bi bio tako zanimljiv da jest, zar ne?

A onda onaj stav, il buš me izorgazmiral, ili put pod noge i zatvori za sobom vrata... Ma jel'te? Baš tak? I onda, netom ovaj zađe za ugao, evo ti novog, multiorgazmatora. Pišu to žene koje svaki slobodni trenutak koriste da navrnu na Iskricu. Baš sam danas brojala negdje oko 12, kad sam i sama svratila, koliko je zapisa premium, a koliko nepremium članova: dakle, u to doba je bilo 11 nepremium, a samo jedan sa zvjezdicom. Što će reći, slabo se ti dopisuju - ovdje su uglavnom zbog bloga, kao i ja. Ili su našli nekog pa se ovdje druže, ili nisu našli i više ne traže. Prosjek godina 45. I takvi, točnije - takve - samo tako dijele vritnjake?!

Možda nekoć jesu. S 30 zbilja naletiš na novog, ako ne odmah iza ugla, onda dvije-tri ulice dalje. A hoće l' biti multiorgazmator ili samo orgazmator ili pretežno gnjavator, eeee, to je lutrija! Iako se senzualnost vidi, osjeća... A opet, ako orgazmi svi štimaju, budu pravi, autentični, učestali i dugotrajni, tko zna što drugo neće štimati - možda prdi, možda mu noge smrde, možda prostači, možda ima majku-avet, možda ne podnosi mojeg psa... Svaki od tih nedostataka može biti razlog za vritnjak. Ako mi je do vritnjačenja. Ako se tak osjećam gotovo orgazmički važna.

Iz 200-ak komentara na onom drugom blogu iščitah neko sivilo, neki bućkuriš zbunjenosti, tješenja, prenemaganja, beznađa, bespomoćnosti, nadanja... Kakofoniju nastalu iz katoličkog odgoja, šlampavog seksualnog u socijastičkim školama, puno gutanja članaka iz "Tine", "Svijeta", danas "Glorije" i ljubića ili "velikih autora" tipa Coelha, sve odreda uglednih i mjerodavnih izvora životnih mudrosti ("Tina" je bila još najozbiljnija tiskovina od ovih spomenutih). Pitam se, je li itko od nas (jer i sebe ubrajam u komentatore, ovim zapisom) ikada uistinu bio sretan? Jesmo li ikada doživjele taj životni big bang koji nije trebalo dorađivati? Ili smo uvijek čeznule za nečim, za nekim tko bi to bolje? S kim bi nam bilo bolje?

A što ako nema bolje?

uh...htjela ne htjela, kad ti ovo pišeš, čovjek mora tebe zamisliti kako se sexaš...i odmah mi dođe sick. a kaj ćeš, muški očito imaju dobre želuce....kad su mogli s tobom...eh.

sorry. to mi je onako asocijacija.možda i pobrišem.

Ne moraš se truditi, ame. A ne moraš se truditi niti dolaziti na ovaj blog, koji definitivno nije lječilište za tvoje poremećaje.

hvala ti :)