112
cigareta se dimila
u pepeljari
a ti si
ležala
skvrčena
na sred svoje sobe
na jeftinom crvenom tapisonu
činilo se kao
da si mrtva
marija mihajlova
možda bi to bilo i najjednostavnije
za oboje
ali
širom otvorene oči
kojima bi ponekad trepnula
dok si nemoćno
netremice buljila u mene
kao da su htjele reći
još sam tu
nisam još stigla napraviti fotografiju
na koja bi bila
dovoljno zgodna
za predzadnju stranicu večernjaka
mrzim te
ovo siječanjsko popodne
ali tek malenim djelićem srca
a opet svaki djelić tebe
i tvoji osmjesi
i prodorni i bezobrazni pogledi
na ovu našu vagu dodavali su
danima tone i tone sreće
tko zna gdje si trenutno
i odakle me promatraš
skrivena
iza tih predivnih očiju
najnježnije što mogu
izvlačim ti iz vene
to stakleno koplje
ispunjeno tvojim željama
za boljim životom
i danas sam marija mihajlova
opet stigao na vrijeme
a sutra …
drhte mi ruke
dok zovem
112
11.12.2012. u 12:49 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara