Cvijet kraj izvora...je sjena duše

U bijelo krzno snijega zaogrnuta duša je prolutala ovim hladnim jutrom i ostala zametena u beskraju nečijeg lica iz čijeg oka više nema one ljubavi, koja je grijala srce nekih bezimenih dana i noći. Uz hladan kamen priljubila se zaostala kap vode i zaledila uz njega, a iz magle moje mašte izranja tvoje lice i tražim poznate konture, ali ih ne nalazim. Satkana mi je duša od latica ruža što polako venu i netragom nestaju, da bi na njihovom mjestu izrasle biserne kapi, slične onoj kapljici zaleđenoj uz kamen. Pamtim to vrijeme ruža i vina. Pamtim te boje jutra, pamtim tvoju siluetu na mojim vratima, pamtim davne konture tvog lica, ali ne pamtim glazbu mog srca. Sad neke nove note diktiraju taj ritam i ostavljaju znakovlje, koje teško tumačim. Puno je predznaka na putu kojim prolazim, teško su razumljivi, ali u ishodištu ..... negdje ispod zelene trave, osjetit ću laticu ruže na usnama i otići iz hladne tame u tvoj topli zagrljaj.

prijatno je nekad
sresti iscezlo lice
izvuci prasnjavu uspomenu iz osmijeha
uci u svoje napusteno vrijeme
naci svoj zatureni lik
useliti na trenutak
u zaboravljeni svijet

da :) malo sam prolutala :)

oh oh, kako je to lijepo. veseli me i uvijek me dirne kad procitam nesto ovako utjesno :)

puno je predznaka i glazbe na putu kojim prolazim :)

kad se probudim u nekom jutru boje ruže -.---- znat ću....

čim zatopli! :)

topli dani i još toplije noći... u ... zagrljaju :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr