Cuspajz u glavi

Cijeli život pokušavamo naći način da kukamo, uvijek postoji nešto s čime nismo zadovoljni, nešto zbog čega druge možemo gnjaviti na jutarnjoj kavi.. Ljudi su skloni tome da od sebe rade žrtvu, da se u bilo kojoj situaciji stave na mjesto patnika i time očekuju da će ih drugi tješiti, pa će se oni možda osjećati vrijednima. A u stvarnosti, svi smo mi sretni. Ljudi ne znaju cijeniti ono što imaju, već čitav život žale za onim što nemaju. Žale za nekim stvarima koje im možda nisu suđeni, koje im možda uopće ne trebaju, a sve to iz razloga da bi sebe predstavili kao jadnike i iz drugih izvukli malo suosjećanja. A većina zaboravlja da su ostali slični njima i da on njih neće dobiti željeno, već će u toj svojoj namjeri da se nekome izjadaju, dobiti upravo to.. postat će pasivni slušaoci druge strane koja je u istoj namjeri došla k njima.
Sreća je svugdje oko nas. Samo ju možeš vidjeti ako gledaš pravim očima... A današnji problem je što je mnogo ljudi slijepo. Sreća se gleda srcem. I ja sam sretna.
I za kraj, da pojasnim onu situaciju sa oženjenim.. meni je lijepo s tom osobom. U neku ruku mi i odgovara što ta osoba nije moja, baš iz razloga što se ne moram vezati za njega. I odgovara mi što znam da me voli, što mi pokoji put da pusicu u nos, što mi spava na ramenu i što dobijem koju nježnu riječ. Ni ne želim više. ja ne želim da on ostavi obitelj, ženu i djecu. Meni je dovoljno da znam da me netko voli.. I kao što rekoh, ja sam sretna..
 

Ah, egoizam, hedonizam i sebičnost, stvari koje nikada ne izlaze iz mode. Glavno da je tebi dobro, zar ne?

A kaj ću ja kad ljudi ne znaju uživat. Nikom ne radim loše ni nažao. Da nisam ja u igri s tim oženjenim, bila bi neka druga koja bi možda toj jadnoj ženi zagorčala život. ja ju ne diram, ne gnjavim, ne zna za mene.. A što se tiče toga da sam ja sretna.. Što bi ja trebala, plakati ako drugi ne znaju niš drugo? pa bogme neću..

uživaj, ako te to čini sretnom, kad tad ćeš poželjeti više, to je prirodan proces

Izgovori, izgovori... Čekaj da ona dozna za tebe - uništit ćeš život djeci svojim odvratnim, bezobraznim ponašanjem.

forsa pa nije ona kriva.. da nije ona u igri bila bi neka druga, a kad ona to prestane bit opet će bit neka druga, tako da nije potrebno kriviti nju u ovome trenutku, za to postoji savjest

Misliš da će me sad peći savijest? Ili možda tebe nešto muči što pokušavaš na meni iskalit? Ako nekog treba peći savijest, to je onda on. ja ne varam nikoga, nikome nisam dala zavjete da ću ga zauvijek voljeti i biti s nekim. A što se tiče djece, zar nije bolje da rastu u mirnom okruženju, nego u obitelji u kojoj su muž i žena stranci koji ne pričaju, koji spavaju u odvojenim sobama i koji su se zamalo rastali 3 puta?

Ma da, eto, njih 150 čeka u redu da se ona makne.

Nije. Iskreno ti želim da jednoga dana odrasteš i dobiješ smisao za moral.

a zašto tebe ljute komentari iz okoline? ako je to normalno što činiš, zašto se braniš? reci glasno: ja volim tog čovjeka! ( makar je svinja, prema bogu, crkvi, djeci, ženi, ništa mu nije sveto ) i baš me briga što cijeli svijet misli!!

A gle, možda i dobijem, možda ne. Živimo u takvom svijetu u kojem preživiš ako se ne vežeš previše za ništa i nikoga..

To myra: ne smetaju me komentari, niti se ja branim.. Samo čovjeku pokušavam na miran način objasniti neke stvari.. to ne znači da ću ja promjeniti svoje osjećaje i način razmišljanja. Ako shvati, shvati, ako ne.. jebi ga.. nije mi žao truda uloženog u tipkanje...

khm... hm. meni ti ovo malo smrducka. al dobro, svatko kako voli, jelte :) /ma dobro, rekao bih to ovako: dok nisi sretan sada, ne mozes ni biti sretan poslije. to jest point. dok se grcis nesta promijenit nemas mir i _stvaras_ nemir. to dakako meni nije opravdanje za reci da vise od toga niti ne zelish. bio neki log od anaisNin svojedobno, o tome kako zeljeti stvari :)

a jel misliš da će se rastati, tvoj muškarac i njegova žena? i što ako se rastanu? hoće li ti i onda biti zanimljiv kao što je do sad bio? što ako ti ponudi život u dvoje, jesi li spremna na taj korak? želiš li to?

Myra, ja ti živim od trenutka do trenutka. ne razbijam glavu sa stvarima "što bi bilo kad bi bilo". Ako se to dogodi, onda ću o tome razmišljati kad se dogodi. A gledajući stvari sad, ne vidim zašto ne bi bila s njim. No, svaka stvar se dogodi s razlogom, i sve u svoje vrijeme.

(je postoje dva vremena, o tom sam i ja jednom vec pisao: pravo vrijeme, koje je trenutak, i ono izmastano vrijeme u kojem zivimo vecinu vremena, a zove se ili buducnost ili proslost i planovi i kojekako... treba imat oba. ovo trenutno da znas gdje si, a ovo drugo da znash kud idesh. bez _obojeg_ mislim da je covjek nepotpun.)

ali vidiš već znaš odgovor na njega. ništa, kao što rekoh uživaj i budi sretna :)

2 prilagodjen: istina, ali ja u budućnost gledam kad je u pitanju planiranje života, ciljeva, posla..
A život emocija ionako ne možeš planirati jer nikad ne znaš što će se dogoditi... tako da u principu se i slažem s tobom donekle, treba se gledati na budućnost, ali ne u svim pogledima. Jer ne znaš što ti sutra nosi...

IMO, bez mogucnosti da budes odgovoran imas jako ogranicenu mogucnost postignuca ciljeva... koji katkad znaju biti vrijedni. da, pitanje je sto ti je koliko vazno. i koliko je covjek spreman ulozit za to.