jugo

Bonaca .
Noćas su mi zvijezde
Bile tako blizu
A Mjesecu sam priprijetio :
ne smij mi se mjeseče
jer ću te u moru utopiti

More je šutjelo
Zašutjele su u mraku
pogrbljene smokve i masline
netko je u daljini pjevao
o ljubavi
i ženi koje nema
a koju je volio

iznenada
počinje jugo
polako se prikrada
s mora

i mreška se more
kao lice moje stare majke
vrijeme je da se skrijem
u mraku
da mi ne donese
sol u oči
pa da ljudi još
ne pomisle
da plačem zbog nekog
tko mi
noćas
bezgranično fali

14.12.2012. u 17:22   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

........što ti ovo život....heh...

Autor: AnimaCandida46   |   14.12.2012. u 19:18   |   opcije


Dodaj komentar