superkalifragilisticexpialidocious

Link
Narcisoidnost,
pretjerano samopouzdanje
i hvalisavo ponašanje,
zapravo su samo maska
za duboku inferiornost
i nizak nivo samopouzdanja,
c/p

Ooopa.. :-) ovo je ozbiljno? :-)

Nemora biti.
Može značiti i da neznaju cjeniti druge.
Hladni su za osjećaje prema drugima.

poluozbiljno robi jer neznam da li se
Narcis zeka ili je stvarno tako zaljubljen u sebe

kako god tape,
to je poremećaj
i sobi,a ni okolini nije lako s njim/njom

Tako je, Tajči... kao i kod onih mojih konja i centimetara, ak se sjećaš ;-)

konji,centimetri...tuff ne sjećam se
o čemu je bila riječ?

Bokte,a mene tjeraju da se pocnem hvaliti.. :-)

obožavam ljude bez lažne skromnosti, koji su svjesni koliko vrijede, koji su to spremni i reči, a samim tim vide i tuđe vrijednosti.
Taman bili i hvalisavci.
Ako netko u tome pretjeruje, nebih rekla da mu je poljuljano samopouzdanje i da mu je to maska.

Sačuvaj me bože kompleksaša i onih koji stalno ističu druge koji su uspjeli dodajući uz to da su ti lopovi i kradljivci, a za sebe da ih je "zajebalo priroda, društvo, politika..." i "oni su skromni".

tuff, ne vrijedi ona tvoja o tutačima i konjima i malom.. :))
al vrijedi ono: što mu je manji, to je on prgaviji i zločestije naravi- kompleksaš i ljubomoran..

to što spominješ su krajnosti pogni,
skromnost je vrlina,i pozitivna je
lažna skromnost naravno nije vrlina,
ali hvalisavost nikad nije pozitivna
to je uvijek pokušaj da se umanji vrijednost drugog
i uzdigne sebe

kako si zapravo uspjela u isti koš staviti kompleksaše i skromne

evo blogerica je baš lijepo napisala :
"Biti skroman znači imati realan pogled na sebe. Biti svjestan da su sve vrline i prednosti koje imamo, darovi koji su nam dani na izgradnju sebe i svoje okoline. Istina, mi ničime nismo te darove zaslužili, ne moramo se njima uznositi ili praviti važni. Jer je činjenica da smo s većinom sposobnosti rođeni, roditelji i učitelji su nam mogli pomoći da ih razvijemo, ali često je to jednostavno nešto što nam je dano. "
natuknica.mojblog.hr

tatjana, u svom životu (a dugo hodam zemljom) nisam upoznala iskreno skromnu osobu. ako ti jesi, ja bih je voljela upoznati.
Skromnost po meni nije vrlina nego mana.

Pričaš o daru. 10 % je talent (ako i toliko), sve ostalo je rad i trud pojedinca.
Ako u školi svi jednako slušaju nastavu, netko ne nauči ništa- gleda kroz prozor, netko nauči sve..onaj koji nauči sve mora - da bi podilazio onom tko ne nauči ništa- šutjeti o tome da zna..

Skromnost je izmišljena da bi vladajući držali mase pod kontrolom- masa mora biti skromna, ne tražiti ništa, biti zadovoljna onim što ima i što Bog da...

u životu sam srela prilično onih koji za sebe navode da su skromni, uz naravno spominjanje i onog drugog koji nije skroman.
Takva skromnost je čisto hvalisanje- skromnošću.

mislim da miješaš skromnost sa nekim drugim osobinama koje ti odvlače pažnju,
i ponovo govoriš o lažnoj skromnosti,
ja imam sreću da poznajem nekoliko stvarno skromnih ljudi i jako ih cijenim
dobro rade svoj posao,dobro žive i ne mašu time drugima pred nosom,
ne zamaraju se time što tko drugi ima i ne osporavaju tuđa postignuća.
ne znači da su tupi i glupi,samo više značaja pridaju djelima nego praznoj priči
takvi ljudi su mirniji,pouzdaniji i lakše ih je voljeti .
koliko realno čovjek moža sam procijeniti svoju vrijednost da bi
uopće mogao govoriti o njoj pogni?