samo za znanstvenike

možda su me trebale upozoriti

Tvoje stalno crvene oči

I sve duže i češće kave

S navodnim prijateljicama

Tvoji nemirni i isprekidani snovi

nisam te pitao ništa o tome

- jer sam ti vjerovao

Sada znam da nisam trebao

Imam vremena razmišljati

O tome zašto si pogazila ono

„ u dobru i zlu -do kraja života „

O tvojoj poruci

Koju si mi ostavila na kuhinjskom stolu

I velikim slovima napisane

jedne jedine riječi - „ oprosti“

razočarao sam se

nisi ti meni stala na nogu

pa da bi jedno oprosti

bila dovoljna isprika

Spakirala si kofere

I pobjegla , kao lopov

Jedino si zaboravila ponijeti

Naše zajedničke fotografije

Ili si ih ostavila namjerno

Ostavljajući prošlost

I naša tada sretna i nasmijana lica

Zatočena u toj kartonskoj kutiji



Znaš još uvijek Ne spavam puno

Jer kad zatvorim oči

Još uvijek vidim tvoje