Ručkić krčkić

Danas sam mrzovoljna. Dakle, nikoga ne pokušavam promijeniti, nikoga podučiti, nikoga omalovažavati, nikoga spriječiti da se ovdje manifestira kako voli, želim samo ispucati svoju mrzovolju.

A ona mi svakog jutra iskoči preko ekrana ako sam se, nedajblože, probudila kasnije nego vrbica ili meija; ili se nisam udobrovoljila prije njihovog pojavljivanja. Ignoriranje njihovih bloških pojava danas mi je daleko veći napor nego njihovo komentiranje, što je protivno zdravom razumu, jer te dvije su takve kakve jesu i takve će i ostati, samo će zbog ovog mojeg ispuha povjerovati da su nešto zapaženije i važnije nego što zaslužuju. U stvari, neće one ni misliti o zaslugama... nego što jesu.

Zašto mi te dvije tako očajno idu na jetricu? Kajaznam... Valjda zato jer mi drsko forsanje lažnjaka i inače, uvijek i svugdje, očajno ide na jetricu. Neopravdano, ja to doživljavam osobno: kako se samo usuđuješ TOLIKO potcjenjivati moju inteligenciju??? Međutim, znam, nije stvar u potcjenjivanju moje, nego u razini njihove - ne blogaju one za mene i zbog mene ili meni sličnih, nego za sebe i za sebi slične i zbog njihovog odobravanja. Ma neka im! Ali, valjda i ja imam pravo izraziti svoje: neodobravanje. Jerbo, izlazak u javni medij nikada nikome ne jamči uvijek iste i istovrsne reakcije.

Na vrbicu nemrem puno trošiti riječi, taj njen kičeraj lišen svake naznake prirodnosti, spontanosti, istinitosti ili sklonosti stvarnosti je očigledno neka njena težnja i sve pet, zakaj ne, "blaženi siromašni duhom" piše i u onoj nekoj debeloj knjizi na koju se dobar dio čovječanstva poziva u manjku čvršćih argumenata. Kad pročitam neki njen naslov uz obavezne pravopisne pogreške, a onda spustim pogled na užas koji naslovljuje, zahvalim svojoj mudrosti što nisam imala djecu i što ih nisam morala povjeriti takvoj nekoj teti u vrtiću (Ona je teta u vrtiću, zar ne - ili sam nešto pobrkala?): zamisli samo muke osobu u predkognitivnoj fazi razvoja odučiti od sklonosti šljaštećim lažnjacima i ravnodušnosti prema ispravnosti pisanja?!

Eh, a meija... Evo, krenula sam je popljuvati, a sad vidim da se zapraf moram ispričati: svojedobno sam je optužila da je drsko plagirala moj tekst. A danas sam bacila pogled na ovaj trenutni i vidim, djeluje prepisano... Nije mi vrag dao mira, pogledam ja i druge njene tekstotvorine, SVI djeluju prepisano! Ili bar prepričano njenom kombinacijom riječi. Išla sam tako daleko da sam c/peala dijelove teksta i izguglala ih, i da, rekla bih da većina vuče porijeklo u nekim psihološkim rubrikama, iako ti nisu doslovno preuzeti kod meije. Dakle, ona NE prepisuje: ona sintetizira i prerađuje.

Zašto mi je to tak iritantno? Pa nije ovo stjecište književnih genijalaca i veleumova, ovo je nepretenciozno mjesto za upoznavanje, izražavanje svojih raspoloženja ili stavova... Je, šipak! Kao da me ne iritira kad dobar pisac napiše lošu knjigu! Nije stvar u MJESTU: stvar je u tome da je lažnjak gadljiv. I kvit. Gdje god bio.

Osobito kad piše o nečemu čemu je utekstovljena suprotnost: o iskrenosti, o istinskom poniranju u sebe, o trudu da sebe spoznamo i onda kad nam se spoznaja najvjerojatnije neće svidjeti: da prevladamo strah od boli koja slijedi kad sami sebe razočaramo. Pisati o tome a to isto ne učiniti ostavlja dojam ukočenosti, pompoznosti, upiranja krutim prstom u druge, prozivanja s visoke pozornice... I to smeta. Pa i razljuti.

Ako za kontrastni primjer uzmem jutrošnji božićničin zapis o maramicama, vidimo kako to izgleda kad netko pokuša, ali se uplaši: ne, nije to neko veleumlje, to što je božićnica napisala, ali je častan pokušaj i zato zorna slika nekoga tko se pokušao suočiti sa sobom, a onda se prepao, povukao i "zatvorio ladicu". A u njoj važno, bitno... I taj kratkićki zapis krcat je emocijom, krcat smislom, poticajan za razmišljanje (Je li ona cinik? Zašto je lakše odustati od smisla/ljubavi/važnosti nego ih se prisjetiti?...), za empatiju (Zar i sami to ne činimo, bar tu i tamo?), nimalo prozivajući, zapravo skroman i sasvim topao u toj svojoj kukavičkoj distanciranosti. Jer nije išla do kraja: osjećamo, ne usudi se.

I evo, udobrovoljilo me razmišljanje o ovom malom uratku bez trunčice samodopadnosti i pretencioznosti. Sad mogu zaboraviti na ove dvije.

E, a ja tebi tepal :-) za bar mrvu lipsi dan saljem, i pasonji i maci i avijaciji, i nemoj se nervirat e:-)

Divno !

Fala ti, jarče, evo, odma maca došla provjeriti što si joj to poslao :-)) Idem sad, ne da mi se komentirati, rekoh što mislim.

patolozi duša na seciranju nađu sve što odstupa,a ona ipak nfunkcionira drugačije,naravno dok je živa i u kontekstu života,valjda

ovaj/ova na slici jel grize

Hehe, romane, zamisli samo svijet u kojem postoje samo uniformirane duše. A uniformu kreirala vrbica, a skrojila meija ;-))

Ovaj na slici bi nagonski ugrizao, ali je spreman saslušati protuargumente.

vega gleč, nemoj se srdit odmah, već malo poslije: meni se čini da je kod tebe višak testosterona..Mislim da je u redu svjedočiti u sebi činjenicu da su ti pripadnice istog spola genetski neprijatelji i iritantni do bola,. bez obzira na to jel se zovu vrbica ili meija, sutra će bit neki drugi nick..Htio bih da osvijestiš u sebi ono po čemu smo slični: i meni su svi muškarci neprijetelji, genetski, ali istinabog, lakše je taj animozitet iskaljivati na onima koji ti se "STVARNO" čine iritantnijima više nego ostali..ne veseli me zapažanje da se približavaš muškom rodu, na ovaj način...Kažem ti, testosteron je kriv...:P

Jesemti, sad bum još i brkata ispala, sam zato jer mi se ne sviđaju dvije kičerice!

Nego, vidim da si se gore raspisao o formativnim silama svojeg djetinjstva, a ja ću ovdje o svojima, s obzirom da si ovdje započeo, a i moje su: viš, kod mene ti to nije hormonalno, nego biranje role-modela - koliko god sam se užasavala svojeg oca, on mi se istodobno činio a) sigurnijim izborom; b) časnijim od moje slatkorječive i vječno "slabašne" majke-pijavice. Tak da ti ja dan-danas najlakše popizdim na takve "ženice" (šipak ženice - zmajevi i opake, beskrupulozne igračice!) ili tupave i krute diktatore/diktatorice. Slučajno su to ovdje žene. Valjda zato jer muških tu i nema, a kad ih ima, slab im testosteron, svi se zbabili.

Drago mi je primijetiti da naš šljašteći primjer ženice-uzornice ipak ima i manje sjajnu stranu: kak prostakluk brzo ubode u oči kad se zagrebe ispod tanjušnog slojčeka pozlate, zar ne? ;-))

tvoje replike samo potvrđuju ono što sam rekao..Umjesto da se prispodobljuješ roditeljici jer ste istog spola, na koncu konca (gdje to ima da je vještica protiv vještice) ti reagiraš na sličan način kao ja prema "majci ugnjetavateljici"...To je samo dokaz za ono što sam postulirao: da imaš višak testosterona, u količini koja nije normalna kod ženskog roda...:P
btw, jel imaš još onaj svoj uradak, mislim da je imao "pegla" u naslovu..,,Povodom majkoubojstva..to mi je bio genijaloni tekst, ali sam ga negdje zaturio, a kopirao sam si ga...Kod mene je sve u neredu...Ak imaš, daj mi nekak doturi...

A dobro, ti si svoj sustav zatvorio, tko sam ja da sad tvrdim drukčije? ;-)) U svakom slučaju, cijenim častan pokušaj pa ću pronaći peglu.

Naravno, ograđujem se od svih mogućih posljedica po tebe ili bilo kojeg drugog korisnika Iskrice glede i u svezi čitanja uratka koji slijedi.

Napominjem da se uradak temelji na stvarnim događajima, koji nisu iz mojeg ili eternisovog života.

Izrijekom zabranjujem svako kopiranje, mijenjanje teksta, prepričavanje ili preuređivanje bez mojeg izričitog odobrenja.

Peglom ubio majku i krvav došao u policiju
Večernji list, 05. 09. 2007. 00:05
Jesam, peglom sam te,
Onom koja je čekala da izglača moj neuglađen život
u mirisu cušpajza od jučer za sutra
i kreštanju radija što brine tuđe brige
Ja, sin propalica, bez posla žene i vikendice,
U dugovima prema svima,
A prema tebi najviše,
Jer ti si me osudila na neuspjeh tvojeg majčinstva
i robiju tvoje brige.

Jesam, peglom sam te,
Majko moja rođena,
Meni rođena, a njemu supruga nevjenčana
Meni 57 godina,
a njemu samo ovu, pa deset, pa trideset
Njemu pun tanjur a meni šuška ispod stola
I prijekor
I dar vještog krpanja
Svježe izglačana košulja još topla i kruta
Od želje da bude bolja
Kao naša gradska ulica
U kojoj nitko ne zna
Tko pije tko plaća i kako se živi iza prozora.

Jesam, peglom sam te,
Majko nesmiljena,
Kad si mi okrenula grbaču
Stisnuta od prijekora
Tko si ti da mi uskratiš
Suzu
Ili strepnju?
Majka, nevjenčana supruga, starica i sad lešina.

Jesam, peglom sam te.
Ja, sin propalica, bez posla žene i vikendice
Prije dvadeset dana odgulio robiju zbog pronevjere
A onda opet kažnjen
Manjkom tvoje vjere.

Ja, krv tvoje krvi.

jpš jednom hvala...Teško je naći pravi atribut koji bi stajao uz ocjenu ovog teksta..možda ono otrcano: Predivno...:)